Aleksandra Štiglmajer za Avaz.ba: Prevagnuli su argumenti da bi postavljanje rokova bilo kontraproduktivno

S. NUMANOVIĆ
08.02.2018 13:50

Analitičarka Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) Aleksandra Štiglmajer (Alexandra Stiglmayer) bezmalo je svakodnevno, u posljednjih nekoliko mjeseci, pratila aktivnosti Evropske komisije na izradi Strategije za proširenje EU na zapadni Balkan.

Njena je organizacija i sama godinama zagovarala jači i konkretniji angažman EU na ovom području.

Ogroman interes

U razgovoru za Avaz.ba, ona je analizirala usvojenu finalnu verziju Strategije, te objasnila neke od bitnih izmjena koje su se desile u odnosu na prve nacrte dokumenta koji je na području šest balkanskih država, ali i unutar EU, izazvao ogroman interes.

U odnos na prvu verziju, finalna Strategija je doživjela značajne izmjene. Šta bi ste izdvojili kao najvažnije izmjene izvorne verzije Strategije i kako bi ste ih objasnili?

- Žao mi je da ne mogu odgovoriti na to pitanje jer bi za to značilo da treba uporediti rečenicu po rečenicu cijele strategije od preko 20 stranica sa ranijim verzijama ... A bilo je dosta verzija.

Dakle, strategija je rezultat kolaborativnih napora. Kao prvo se DG NEAR, Generalna direkcija za prosirenje Evropske komisije, u kojoj radi puno ljudi, još prošle godine složila oko toga što žele postići, a to je da se procesu proširenja da novi momentum, da EU sama mora više raditi na tome da pomogne državama zapadnog Balkana ispuniti uvjete za članstvo.

Onda su se konzultirali za drugim odjeljenjima Komisije (generalnim direkcijama) jer puno inicijativa se tiče njih, kao na primjer pitanja ekonomije, digitalizacije, obrazovanja itd., i onda je DG NEAR napravio prvi nacrt.

Taj nacrt se onda vrtio po tim raznim odjeljenjima Komisije jer su oni morali izraditi te razne ideje i reći šta je moguće, što nije, što bi oni predložili itd. To znači da je došlo do raznih izmjena. Istovremeno su tekle političke konzultacije u Komisiji, onda se pitalo Službu za vanjske poslove EU (EEAS) za mišljenje, pa onda i države članice. Ne znači da je Komisija obavezna uzeti njihovo mišljenje obzirom da je strategija prvenstveno strategija Komisije. No, naravno Komisija ne želi izaći s nečim da bi onda sutradan neka država članica rekla da to odbija.

Jedan od medijski najvažnijih „uzmaka“ je brisanje vremenskih odrednica. Nema više odredbe da će Komisija dati do kraja 2019. godine mišljenje o BiH, te da bi pregovori o članstvu s BiH mogli početi krajem 2023. Zašto su one izbačene? 

- Bilo je jako puno razgovora za i protiv pominjanja datuma. S jedne strane čulo se da treba postaviti datume. S druge, tvrdilo se da je proces proširenja utemeljen na dotignućima i da će on napredovati kako se budu ispunjavali postavljeni uslovi. Stoga, po zagovornicima takvog stava, datumi nisu neophodni. Smatralo se da je postavljanje rokova jako teško i čak kontraproduktivno. To tim više jer niko ne zna kako će, na primjer, BiH napredovati u procesu provođenja reformi. Dodatno, ako bi se postavili rokovi, onda bi se vlasti država držale samo njih, a ne zahtjeva šta je to konkretno što se mora reformirati.

Uz sve, postojala je i bojazan da bi datumi bili pritisak na Evropsku komsiju da ih se drži, čak i u situacijama kada neophodne reforme i preduslovi nisu ispunjeni.

No, tu nije kraj raspravama. Zagovornici datuma isticali su da su takvi rokovi dobri jer se i time pokazuje da je EU ozbiljna, te da su oni poticaj da se radi, da se prati istinski napredak i da se time cijelom procesu daje istinska perspektiva, s vidljivim terminima.

U konačnici, zagovornici rokova izgubili su u raspravi i većina rokova postavljena u ranijim verzijama strategije, izbrisana je. Ostali su jedino rokovi koji su pobrojani u posebnom aneksu dokumenta.

U slučaju BiH to izgleda ovako: Evropska komisija dat će svoje mišljenje o aplikaciji BiH za članstvo nakon što Komisija dobije sve odgovore. Pod „sve odgovore“ podrazumijevam i one koji će biti poslati nakon što Evropska komisija postavi dodatna pitanja, nakon što proanalizira odgovore koje očekuje na Upitnik. Radi se, dakle, o dodatnim pitanjima, zahtjevima za pojašnjenje... Govorimo o Upitniku koji je BiH dobila u decembru 2016. godine.

Na to treba dodati još šest mjeseci, koliko će Komsiji trebati da napiše svoje mišljenje.

Cijeli proces ovisi u cjelosti od BiH i kada će ona i kako odgovoriti na sva pitanja iz Brisela.

Kada je raspravljano o rokovima u slučaju BiH, zagovornici datuma isticali su da će BiH, vjerovatno, tokom ove godine dati odgovore na sve upite. To znači da mišljenje Brisela može biti urađeno naredne godine. Zato je i zagovarana ta 2019., kako bi se izvršio pritisak na bh. vlasti da odista tokom ove godine odgovori na sva pitanja.

Isto je i kada su u pitanju pregovori o ulasku u EU.

S jedne strane, bolje je ponuditi perspektivu početka pregovora 2023., kako bi se ohrabrile vlasti u BiH. Protivnici takvog stava isticali su da bi to bilo neodgovorno!

Bili su mišljenja da sve ovisi o tome kako će se bh. vlasti ponašati u narednim godinama. A to niko ne može predvidjeti. Stoga bi postavljanje datuma bilo i u takvoj situaciji kontraproduktivno

Znam da je po ovom pitanju bila baš žestoka debata. Odista je bilo jako teško odgonetnuti je li 2023. preambiciozna godina ili ne, za početak pregovora o članstvu s BiH.

Na kraju, svi su rokovi uklonjeni iz finalne verzije Strategije...

Junkerovo upozorenje

Ipak je 2025. godina ostala i pominje se kao moguća za ulazak novih kandidata. U ovom momentu „frontrunners“ su Crna Gora i Srbija. Zašto je, po Vama, taj rok ipak ostavljen? 

- Ostalo je jer je taj datum „zvaničan“. Pomenuo ga je sam predsjednik Evropske komisije, Žan-Klod Junker (Jean-Claude Juncker) u svom septembarskom govoru, kao i u Pismu namjere, koje je objavljeno i u kojem se pojašnjavaju aktivnosti Komisije u narednim godinama.

On je i jučer ponovio taj rok, rekavši da on služi kao „ohrabrenje zainteresiranima da rade više i slijede trend“, ali da bi bilo pogrešno zaključiti da Srbija i Crna Gora „moraju biti primljene 2025. godine“. Naglasio je da one i dalje moraju ispuniti neophodne uslove.

Komisija ističe da je 2025. „izuzetno ambiciozan rok“ . Zašto ta ograda?

- Zato što Srbija i Crna Gora pred sobom i dalje imaju ogroman posao, kako bi se ostvarila projekcija njihovog mogućeg ulaska do 2025. Ako to žele ostvariti, obje države moraju ubrzati svoje aktivnosti.

Nije, dakle, dovoljno da dosadašnjom brzinom. Moraju raditi brže, pokazati veću opredijeljenost, suočiti se i izboriti s stvarnim problemima i izazovima.

Zato je navedeno da se radi o „izuzetno ambicioznom roku“ za ulazak. Ne smijemo zaboraviti da ulazak 2025. znači da sve mora biti završeno do 2023., jer je državama članicama EU potrebno oko dvije godine da u svojim parlamentima ratificiraju sporazum o pristupanju.

 Generalno, koliko je Strategija realna? Ili je ona puki spisak želja Komisije? Radi li se o istinskoj Strategiji ili je po srijedi olahko obećana brzina o uključenju Balkana u EU? 

- Jasno je da je Strategija osnov koji obećava bolji, jači i proces proširenja koji će biti svakodnevno pažljivo vođen.

Ona pokazuje i spremnost Evropske komisije da radi puno više nego je do sada bio slučaj kako bi pomogla državama zapadnog Balkana da budu u stanju postati dio EU.  

Ono što bih posebno željela pozdraviti je namjera Komisije da svoju podršku proširi na sve države vašeg regiona i da sve one budu uključene u planirane inicijative. To je odmak od dosadašnje politike da fokus bude samo na onima koji pregovaraju o članstvu.

Postalo je očito da i države koje su dalje, iza Srbije i Crne Gore, poput BiH, trebaju imati koristi od istog nivoa pažnje, praćenja, objašnjavanja i povratnih informacija iz Brisela.

Strategija, također, priznaje da je članstvo država zapadnog Balkana, koje je perspektiva, „u snažnom interesu same Unije, kako političkom, tako i sigurnosnom i ekonomskom“. Ono će stvoriti stabilnost zapadnog Balkana, ali će na globalnoj sceni pokazati da EU ima moć da promijeni i integrira u svoje okrilje države u svom susjedstvu. Time će se, uz ostalo, poboljšati i ekonomski i socijalni uslovi života građana Balkana, ali i povećati jedinstveno tržište EU. Važnost toga ne može se dovoljno istaći. Nadam se da ću ovakve izjave slušati sve češće iz EU i od njenih lidera

Mi u ESI-u smo proteklih godina zagovarali dosta od ovoga što je EU sada predstavila kao strategiju. Između ostalog, snažno smo zagovarali elaboraciju akcijskog plana kojim bi se pojačala vladavina zakona u regionu, osigurala nezavisnost pravosuđa i pojačala borba protiv korupcije na zapadnom Balkanu, u svih šest njegovih država.

Zalagali smo se i za sistemsku procjenju misija EU u svim balkanskim državama koje će pratiti i mjeriti napredak u reformama. Imamo sada i fokus na transparentan i nezavisan proces javnih nabavki, snažan interes za obrazovni sistem i kvalitet koji on pruža, sve više i više urađen sistem finansiranja aktivnosti koji odgovara svakoj od zemalja ponaosob, kao i jače komuniciranje kako unutar vašeg regiona tako i od EU prema vama...

Bit će istinski izazov provesti sve ove inicijative. To zahtijeva jako puno angažmana Komisije, ali i država-članica EU čiji je konsenzus veoma bitan.

Evropsko vijeće će vjerovatno već u junu dati svoje mišljenje o Strategiji. Nadam se da će je prihvatiti.

Na kraju, najvažnije: vlasti država zapadnog Balkana moraju povećati svoj angažman. U konačnici, one su te koje moraju provesti neophodne reforme. One su te koje moraju pokazati opredjeljenost.

NA VRH