Pantalone koje eksplodiraju zvuče kao nešto iz noćnih mora, ali na Novom Zelandu je 1930-ih zabilježen niz ovakvih slučajeva, a neki od njih su se završili kobno uglavnom po farmere.

Početkom 20. stoljeća glavna privredna grana na Novom Zelandu je bila proizvodnja mliječnih proizvoda. U to vrijeme se pojavila i jedna invazivna vrsta korova koja je uništavala livade. Krave nisu htjele da jedu taj korov jer je bio otrovan, pa se on samo još više širio, piše "All that is interesting".

Ranih 1930-ih, farmeri su tražili rješenje od vlade, jer je kravama ponestajalo trave zbog korova.

Rješenje koje su dobili je natrij hlorat, moćna hemikalija koja je brzo i efikasno eliminirala korov.

Međutim, ono što farmeri nisu znali tada jeste da je ta supstanca veoma zapaljiva kad se pomiješa s organskim vlaknima poput pamuka ili vune. Dok su prskali korov, čestice natrij hlorata su letjele na sve strane, a najviše na njihove pantalone, gdje su se osušile i pomiješale s vlaknima. Čak i malo povećanje temperature ili udarac je mogao lako da dovede do paljenja.

To su saznali iz priče o Ričardu Bakliju. On je cijeli jedan dan proveo uništavajući korov na svojim poljima. Kada je došao kući, skinuo je pantalone i okačio ih kod vatre da se suše. Pantalone su ubrzo, bez ikakvog upozorenja bukvalno eksplodirale. On je na sreću prošao bez povreda, ali drugi nisu bili te sreće.

Jedan farmer je zadobio opekotine dok je jahao konja, nakon što je natrij hloratom prskao korov. Trenje od jahanja je izazvalo plamen.

Najgori slučajevi su bili oni u kojima su ljudi izgubili živote. Jedan farmer je zapalio šibicu u svojoj kući, jer nije imao struju, pa je izazvao eksploziju u kojoj je poginuo.

Epidemija eksplodirajućih pantalona, nasreću, nije dugo trajala. Naučnici su ubrzo otkrili uzrok, kada su saznali za ove slučajeve, nakon čega su farmeri prestali da koriste natrij hlorat.