Rusija nije baš često imala priliku vidjeti predsjednika Vladmira Putina koji plače iako je bilo više nego dovoljno tragedija tokom njegove 18-godišnje vladavine.
Ipak, to se dogodilo samo jednom, odmah na početku njegovog mandata, 24. februara 2000. godine, na sprovodu Anatolija Sobčaka.
Sobčak je bio jedan od ljudi koji su zajedno s Gorbačovom i Jeljcinom pridonijeli raspadu Sovjetskog saveza. No, mnogo važnije, on je bio jedan od ljudi koji su iz anonimnosti iščupali srednje-rangiranog KGB-ovog oficira Vladimira Putina i pružili mu šansu da uđe u politiku.
Kao u kazinu
Niko ne zna što ga je nagnalo da mu ukaže takvo povjerenje. Ali danas su frakcije iz stare sovjetske sigurnosne službe preuzele poluge moći u Rusiji do te mjere da je teško govoriti o demokratiji. Iako je čak osam kandidata koji će ući u utrku za predsjednika, Putin zasigurno nema pravog rivala.
- To vam je kao u kazinu, kad je kuća uvijek na dobitku. Tako vam je i s ruskom demokratijom.
- Putin uvijek dobiva.
Rekla je to Ksenija Sobčak - kćerka istog onog Sobčaka koji je bio stari Putinov prijatelj i mentor.
Kako je Putin osiromašenu Rusiju izveo na pravi put, Ksenija ima 36 godina i bivša je prezenterica u televizijskom šou realnosti, no s vremenom je postala opozicijska novinarka.
Oni koji pak podupiru Alekseja Navanjija, navodno "pravog" opozicionog kandidata, tvrde pak da je Ksenija Putinova porodična prijateljica i da ju je Putin zapravo zamolio da izađe na izbore kako bi oni dobili na uvjerljivosti.
Sigurno, ne bi ušla u utrku bez prešutnog dopuštenja vlasti. Tako funkcionira ruska demokratija. Ali oni koji su se toga dosjetili možda sad počinju žaliti. Jer Ksenija je počela obilaziti TV stanice i nabrajati imena korumpiranih Putinovih saradnika te prozivati Kremlj.
Budući da kaže kako ne vjeruje u pobjedu, nego samo želi da ju se čuje, onda sigurno razbija brojne tabue. Što se to onda zapravo događa?
Protuotrov za Jeljcina
Ostavimo kćerku na trenutak i vratimo se ocu. Bio je gradonačelnik Sankt Peterburga. Putin je bio njegov zamjenik. Dvojica su bila toliko bliska da, kad je Sobčak stariji optužen za korupciju, Putin mu je pomogao izvući ga iz zemlje i ukrcati u poseban avion.
Bilo je to 90-ih, kada je Rusija bila u potpunom haosu. Njen predsjednik Boris Jeljcin bio je uglavnom pijan i jedva je funkcionirao. Muškarci u sivim odijelima u Kremlju vjerovali su da su pronašli rješenje - novog čovjeka u sivom koji bi bio idealan protuotrov za Jeljcina, pa su počeli pripremati Putina kao njegovog nasljednika.
Odjednom, baš kad se Putin prvi puta kandidirao za predsjednika, njegov stari prijatelj Anatolij Sobčak umro je u 62. godini u hotelskoj sobi u Kalinjingradu. Obdukcija je pokazala da je to bilo zbog srčanog zastoja, ali nije se mogao pronaći nikakav dokaz srčanog udara.
Sobčakovoj udovici bilo je sve jako sumnjivo i zatražila je vlastitu obdukciju. Njeno ime je Ljudmila Narusova. Nedavno sam je sreo i pitao je li mislila da je njezin suprug ubijen. Iako je imala vremena da 10 puta kaže 'da', nakon duge stanke je odgovorila 'Ne znam'.
Neki sumnjaju da je u njegovoj smrti prste imao i Putin. Je li Sobčak znao nešto o njemu? Narusova je odbacila tu ideju.
Vratio sam se i pogledao snimak sprovoda.
Putin je doista izgledao očajno. Oči su mu bile crvene, borio se sa suzama i teško gutao dok grli Ljudmilu Narusovu. Putin nije glumac. Niti je sklon javnim emocijama. Zato je razumno pretpostaviti da se bori s istinskom tugom. Ili je to nešto drugo.
Osjećaj krivnje?
- Bilo je ljudi koji su manevrirali da Putina dovedu na vlast - kaže Narusova.
Druga obdukcija
Upravu je. Tada je Putin bio razlog sukoba nekoliko frakcija u Kremlju. A donekle je to i danas. Ako je Sobčak ubijen, je li to bila jedna od onih frakcija koja se bojala da će njegov mentor biti čovjek iz sjene? Može biti. A ako je tako, je li srednjerangirani časnik KGB-a shvatio da je njegov dobar prijatelj žrtva na putu ostvarenja projekta Putin? Pitao sam Narusovu o onoj autopsiji koju je učinila.
Ispada da nikad nije objavila rezultate, ali spremila je dokumente zaključane u sef na tajnoj lokaciji izvan Rusije. Kad sam je pitao zašto, nije htjela razgovarati o tome. Pritisnuo sam je.
Rekao sam: - Zvuči kao da imate neku vrstu police osiguranja.
- Moglo bi se i tako reći, odgovorila je.
- Bojite li se za vlastitu sigurnost ili za svoju kćer? Trenutak je zastala.
- Znate, živjeti u ovoj zemlji je zastrašujuće, pogotovo za one koji imaju drugačije stavove, pa, da, bojim se, ja sam ...
Nije dovršila misao, piše BBC.
