SUKOBI Rat koji traje godinama

DW: Sirija ni u 2019. godini neće biti sigurna

04.01.2019 07:02

Foto: Agencije

Sirija ni u 2019. godini neće biti mirna zemlja, piše "Deutsche Welle" i ocjenjuje da će se interesi stranih sila u toj zemlji i dalje sudarati.

"DW" podsjeća da je sirijska vlada, uz podršku Rusije i iranskih paravojnih grupa, vratila kontrolu nad gotovo cijelom zemljom, ali ocjenjuje da je teško da je neki konflikt kao sirijski privlačio toliko stranih sila.

Revidirani planovi

"Njihovi interesi će se dalje sudarati", piše u tekstu koji potpisuje Kersten Krip.

Predsjednik SAD Donald Tramp (Trump) je prije praznika objavio da će se trupe njegove zemlje povući iz Sirije, ali je izgleda u međuvremenu pomalo revidirao svoje planove. To je prvi prenio republikanski senator Lindzi Grejem (Lindsay Graham) nakon razgovora sa predsjednikom posljednjih dana prošle godine. Tramp je kasnije pojasnio da tobože nikada nije ni rekao da će povlačenje iz Sirije biti brzo. Kako je tada rekao Grejem, Kurde na sjeveru Sirije ne treba prepustiti na milost i nemilost Turske čiji je predsjednik Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) najavio intervenciju.

- Ako napustimo Kurde i oni budu žrtve pokolja, ko će nam pomagati ubuduće? Želim da vodim rat u neprijateljskom dvorištu, ne u našem. Zato nam trebaju snage u Iraku, Siriji i Afganistanu još odredeno vrijeme - rekao je senator.

Iako 2.000 američkih vojnika i dalje ostaju prisutne, jasno je da se klatno uticaja pomjera, navodi "DW". Turska je zainteresirana da proširi uticaj prije svega na sjeveru zemlje, u kurdskoj autonomnoj oblasti. Kurdi su već, bojeći se odlaska Amerikanaca, zatražili pomoć i od zvaničnog Damaska. Rusija će se koncentrirati na odabrane teritorije, posebno na luku u Tartusu. Nejasno je koliko će Moskva učestvovati u daljoj borbi protiv ISIL-a koja je skoro pobijeđena, ali i dalje sposobna da terorističkim napadima uzdrmava Siriju. Iran će, pak, svim snagama pokušati da proširi svoj uticaj oko Damaska, ali i da poveća prisustvo na Golanskim visoravnima ka Izraelu.

Otvoreno je i kako će Izrael reagirati na novonastalo stanje. Posljednji vazdušni udari na okolinu Damaska koje je izvela izraelska avijacija ciljali su prije svega iranske snage i sa njima povezani libanski Hezbolah. Također je otvoreno kako će se Asadova vlada ophoditi s paravojskama i njihovim borcima na koje se dosada oslanjala. Hiljade pripadnika Iranske revolucionarne garde, kao i pripadnici iračkih i avganistanskih paravojnih jedinica te Hezbolaha se već godinama bore na strani Bašara al Asada. Za to vreme vlada u Damasku je mogla da uvidi da joj se, uz podršku takvih saveznika, uvijek isplati da bude brutalna, kaže Bente ŠEler, šefica kancelarije fondacije "Hajnrih Bel" u Bejrutu. "Sirijska vlada ni ubuduće neće vidjeti potrebu da pregovara jer je uvjerena da je na kursu pobjede."

To bi prije svega trebalo da važi za provinciju Idlib. U tom regionu koji opsjeda sirijska vojska živi dva do tri miliona ljudi. Prema procjeni UN, čak 99 posto njih su civili. Ali tamo se nalaze i brojne pobunjeničke grupe koje su se tamo sklonile, među njima su neke od najmoćnijih džihadističke.

Uprkos prijetanjama Asada, za sada nema velike ofanzive na sam grad. Prvobitno se Turska ponudila da posreduje i razoruža džihadističke trupe u Idlibu, ali to nije dalo uspjeha. Jer režim ovim borcima nije ponudio nikakvu protivuslugu, podsjeća ŠEler: "Zašto bi se odrekli nečega bez da zauzvrat dobiju nešto drugo, recimo jamstvo da će ih tako nenaoružane pustiti iz grada ili im dati amnestiju?" Stoga, kako očekuje ŠEler, kriza u Idlibu će još dugo trajati, baš kao i u cijeloj Siriji.

Moćna uloga Rusije

Upravo to situaciju u Idlibu i za Evropu čini brizantnom. Rusija, kako se navodi u jednom komentaru Al Džazire, u sirijskoj krizi je uvijek iz rukava vadila izbjegličku kartu: "Rusija namjerno napadala civile u područjima pod kontrolom opozicije kako bi pokrenula izbeglički talas u smjeru Turske i Evrope. Time želi da prinudi te zemlje da ponovo razmisle o njihovoj podršci naoružanim opozicionim snagama", tumači se u tom komentaru, a prenosi "DW".

Rusija je time imala moćnu polugu u svojoj ruci: izbjeglička kretanja prema Evropi su znatno izmijenila političku sliku kontinenta. U gotovo svim zemljama su desničarske stranke ušle u parlamente. No, kojim god sredstvima sirijska vlada i njeni ruski protektori pokušali da kontrolišu Idlib, Sirija politički neće biti zemlja koja je bila do izbijanja pobune 2011. godine. Za to će se pobrinuti upravo druga zaštitna sila Sirije - Iran.

Prema jednom izvještaju američkog časopisa "Foreign policy", više od 2.000 iranskih vojnika je poginulo u borbama u Siriji. Osim toga, Iran je uložio do 30 milijardi američkih dolara u borbe u Siriji. Stoga Teheran sigurno neće pokleknuti pred međunarodnim pritiskom da se povuče iz Sirije. "Nakon tako masivnih investicija je Iran odlučan da ubere dugoročne strateške prednosti - čak i ako to kratkoročno zahtjeva dalje gubitke ljudskih života i troškove", piše časopis. Ta strategija će, posebno kada se i ako Amerikanci definitivno povuku, dovesti do napetosti u regionu, očekuje ŠEler. Izrael u napredovanju Irana vidi ugrožavanje nacionalne sigurnosti.

- Iako je bilo upozorenja, a Izrael vojnim djelovanjem pokazao da neće tolerirati iransko prisustvo, to iransko prisustvo se učvrstilo. Takođe se može primijetiti veći iranski angažman u ljudstvu u poređenju sa ranijim periodom - kaže Šeler.

Rat u Siriji je u pogledu nacionalnog nivoa možda velikim dijelom već odlučen, ali međunarodna dimenzija je i dalje otvorena. Upravo zbog te međunarodne dimenzije, Sirija ni u 2019. godini neće biti mirna zemlja, zaključuje se u tekstu.

NA VRH