Evropi slijedi bosanski scenario

EVROPSKA UNIJA Šta bi mogli donijeti izbori za Evropski parlament

Evropi slijedi bosanski scenario

Evropljani se približavaju najneizvjesnijim izborima u svojoj historiji.

Od druge polovine maja će stanovnici 27 ili 28 država Evropske unije izaći na izbore za Evropski parlament.

Otići ili ostati

I tu je već prva nejasnoća. Velika Britanija najavila je da će krajem narednog mjeseca napustiti EU (Brexit), ali dogovora o "razvodu" nema i glasovi da ta zemlja ipak ostane u Uniji "do daljnjeg" sve su jači s obje strane  La Manša.

Ako Velika Britanija odgodi Brexit, situacija se mijenja. Evropski parlament ostaje s 751 poslanikom i britanski glasači će na izbore.

Ako, ipak, bude Brexita, EP će se smanjiti na 705 poslanika.

Sva dosadašnja istraživanja javnog mnijenja pokazuju da će tradicionalno najjače političke grupacije doživjeti teške poraze. S Brexitom ili bez njega.

EP je podijeljen po političkim blokovima, a ne po državama iz kojih poslanici dolaze. Najjači je tradicionalno blok narodnjačkih stranaka - EPP. U Njemu su i stranke iz Bosne i Hercegovine, SDA, HDZ, te PDP i još neke, kao promatrači. U trenutnom sazivu "narodnjaci" imaju 219 poslanika. Najavljuje se da bi njih, nakon izbora, moglo biti tek 176, što bi bio najgori rezultat EPP-a ikada.

U još gorem položaju je grupacija socijaldemokrata (S&D). Sada ih je 188, a mogli bi izgubiti čak 55 mjesta!

Zeleni su se nadali rastu mandata u EP. Projekcije kažu da će s 56 pasti na 48.

Liberali (ALDE) trebali bi očuvati svojih 68 sjedišta. 

Stranka francuskog predsjednika Emanuela Makrona (Emmanuel Macron)  Republika u maršu trebala bi dobiti 20 mjesta u EP. Ona bi po prvi put imala svoje izaslanike u Strazburu i već sada se sve više špekulira da bi ponašanje "makronovaca" moglo biti odlučujuće u izborima za nove institucije EU, prvenstveno Evropske komisije.

Krajnja desnica (i ljevica) s pravom se nadaju uspjehu.

No, taj kongrlomerat je rasut na više političkih grupa koje su međusobno zavađene i opterećene sujetama.

Uduplani ekstremisti

Evropa država i slobode (ENF) gotovo da bi se mogla udvostručiti. S 35, ovaj blok očekuje skok na 60 poslanika. ENF je skup ekstremnih desničara, predvođenih Nacionalnim pokretom Francuske koji predvodi Marin Le Pen. Od svog formiranja 1984. godine, prošli su ukupno četiri promjene identiteta. Od Evropske desnice, "evoluirali" su u ENF pokazujući tako nastojanja da "ublaže" svoje ekstremne stavove. No, djelom su bili i ostali zagriženi euroskeptici, te sve veći islamofobi.

Tzv. "nove partije" trebale bi imati 52 poslanika. Radi se o najrazličitijim političkim grupacijama. Do sada one nisu imale neku posebnu ulogu u formiranju evropskih institucija, a ni utjecaj u Evropskom parlamentu.

Evropska ujedinjena ljevica i nordijski zeleni ljevičari (GUE/NGL), još su jedna od tradicionalnih grupacija EP. Počeli su kao komunisti, predvođeni Komunističkom partijom Italije. Očekuje se da bi mogli imati 50 poslanika, što je svega jedan manje u odnosu na sadašnji saziv. GUE/NGL okuplja i neke od krajnje lijevih stranaka EU.

Euroskeptici, okupljeni u blok Evropa slobode i direktne demokratije (EFDD) trebala bi očuvati sadašnji broj od 42 poslanika.

U šaroliki Evropski parlament trebalo bi ući gotovo upola manje nezavisnih poslanika. Sada ih je 15, a projekcije kažu da bi ih trebalo biti svega osam.

Da kompicirano još malo zakompliciramo: ukoliko i Britanci budu glasali za EP, krajnja desnica očekuje dodatni skok. No, projekcije na tu temu su dosta nepouzdane. Zna se da će tradicionalne britanske stranke, također, lošije proći, ali je nejasno kome će sve otići glasovi razočaranih birača.

I, kada se birališpta zatvore, glasovi prebroje, mandati podijele, počinje proces koalicionih pregovora.

Dosadašnja "velika" koalicija narodnjaka i socijaldemokrata neće imati dovoljno ruku da sama nastavi vlast, ako uopće jedni i(li) drugi budu voljni ostati i biti u savezu.

I tu su sada sve opcije u igri. EPP može pokušati zadržati S&D, te pridobiti ALDE i Makrona. Takvu opciju gorljivo zastupa naslijednica Angele Merkel na čelu Kršćanskih demokrata Njemačke Anegret Kramp-Karenbauer (Annegret Kramp-Karrenbauer). ALDE baš i nije sklon toj ideji, kao ni Makron.

Salvini u usponu

Ali, Mateo Slavini (Matteo), potpredsjednik Vlade Italije i lider krajnje desne Lige, užurbano radi na objedinjavanju tog dijela političkog pravca. Osokoljen rezultatima izbora svoje stranke na regionalnim izborima, te usponom srodnih stranaka u EU, ali i rastućim svađama unutar EPP-a, on sve snažnije zagovara ukrupnjavanje. S jedne strane okuplja stranke koje su sve kritičnije prema ovoj i ovakvoj EU, a s druge, potiče dalje sukobe unutar "narodnjaka", posebno u Mađarskoj i Poljskoj. Salvini se nada da bi upravo kroz ove dvije države i najjače stranke u njima, mogao doći u poziciju da bude nezaobilazni faktor u formiranju slijedeće Evropske komisije.

Takav scenario mogao bi ići naruku socijaldemokratama. Njihov debakl koji je neizbježan, ako bi se EPP rastočio, napravio bi ih najjačom grupacijom i dao priliku da budu kičma novih institucija EU i "jedini istinski neprijatelj populizma i ekstremizma".

To pod uslovom da EPP ne napravi zaokret, koji i ne bi trebao biti preveliko iznenađenje, i uđe u savez s Salvinijem i ekipom.

No, onda bi S&D mogao u svoj blok pozvati krajnju ljevicu, nordijske zelene i nove i nezavisne...

U svakoj kombinaciji, za očekivati je duge, mukotrpne, neizvjesne pregovore o formiranju evropskih institucija, pune zaokreta, iskakanja i uskakanja političkih blokova i poslanika...

Sve ono, dakle, što smo u BiH već toliko puta gledali i znamo kako se završava...

Preuzmite aplikacije Dnevnog avaza za Android i iOS.

Povezano
NA VRH