Da bi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp (Trump) napao Iran, kako je to i najavio, prvo mora dobiti odobrenje Kongresa.

Podsjetimo, američki predsjednik je istakao kako su SAD spremne odgovoriti na napade na saudijske naftne pogone, što je dovelo do toga da se prepolovi naftna proizvodnja Saudijske Arabije.

Američki magazin "The Atlantic" piše kako postoji sedam gorućih pitanja na koja administracija predsjednika Trampa treba odgovoriti prije nego što donese odluku o napadu.

1. Jesmo li sigurni da je Iran kriv za napad?

Iako se pretpostavka da je Iran odgovoran za napad čini kao najlogičnije objašnjenje, imajući u vidu krajnju nepouzdanost Trampovog predsjedavanja i vlade koju vodi Muhamed bin Salman (Mohammed bin Salman), bilo bi mudro da vlada sačeka i utvrdi činjenice prije nego što okrivi Iran za ovaj napad.  

Stoga se nameće pitanje: koliko su američki analitičari sigurni da je napad izveden prema nalogu Teherana, a ne na osnovu odluke iranskog opunomoćenika koji djeluje u skladu s vlastitim interesima?

2. Šta je s poštivanjem obaveza iz sporazuma?

Postoji niz sporazuma, formalnih i neformalnih, na koje su se obavezale Sjedinjene Američke Države i Saudijska Arabija, a neki datiraju još od čuvenog sastanka bivšeg američkog predsjednika Frenklina Ruzvelta (Franklin Roosevelt) i saudijskog kralja Abdul Aziza ibn Sauda u februaru 1945.  

Ipak, dvije zemlje se nikada nisu obavezale na bezuvjetni međusobni sporazum o odbrani, na način na koji su, recimo, to učinile SAD i Japan.

Kada je Sadam Husein izvršio invaziju na Kuvajt u avgustu 1990. godine, Sjedinjene Američke Države jasno su stavile do znanja da će napad na Saudijsku Arabiju izazvati odgovor Amerike. 

Međutim, odluka je u to vrijeme donesena na temelju toga da su u pitanju američki interesi i nije proistekla iz američke posvećenosti bilo kakvom sporazumu s kraljevinom koji bi to nalagao. 

3. Je li Kongres to odobrio?

Bilo koja vojna akcija SAD u inozemstvu prije svog početka treba dobiti odobrenje od Kongresa. Bivši američki predsjednik Džordž Buš (George W. Bush) dva puta je tražio i dobio kongresno odobrenje za upotrebu sile: prvi put za pokretanje rata u Afganistanu, a drugi prije rata u Iraku.  

"The Atlantic" piše i da bi bilo kakav napad na Iran, kao odgovor na napad na Saudijsku Arabiju, nosio sa sobom ogromne finansijske troškove za SAD, a vjerovatno bi prerastao u rat širokih razmjera na raznim ratištima širom svijeta, uključujući i cyber ratovanje.

4. Služi li odgovor američkim nacionalnim interesima?

Oružani napad na američkog saveznika ne zahtijeva sam po sebi američki odgovor. Na odluku SAD da li će intervenirati utječe više faktora, a na prvom mjestu se nalaze vlastiti interesi Amerike. 

Postoji niz pitanja koja američke administracije postavljaju prije donošenja odluke u vezi s tim, kao što su: Može li se ovaj saveznik sam braniti? Postoje li rješenja koja nisu vojna? Koliko su napadi ugrozili interese SAD?

5. Koji su ciljevi?

Ako je cilj vojnog odgovora kažnjavanje Irana zbog njegovog nedoličnog ponašanja, onda Teheran već plaća za svoje postupke kroz sankcije koje mu je Amerika nemetnula, piše ovaj magazin.

6. Ko donosi odluke?

Ovaj magazin zapitao se i ko postavlja pitanje ko donosi odluke u Bijeloj kući pod Trampovom administracijom, koju karakteriziraju haos i neefikasnost.  

Treba istaći i kontradiktornost odluka američkog predsjednika. Naime, autor je citirao Trampove izjave u kojim je u junu naglasio kako je spreman sjesti za pregovarački sto s Iranom bez preduvjeta. Državni sekretar Majk Pompeo (Mike) potvrdio je tu ponudu na konferenciji za novinare prošle sedmice. Međutim, Tramp je na svom Twitter profilu prije nekoliko dana demantirao da se ikada razmatralo pitanje tih razgovora.

7. Koje je stanovište?

Naposljetku, u tekstu magazina "The Atlantic" stoji da se ne može sa sigurnošću tvrditi da su američke politike u vrijeme Trampa vođene samo u interesu Sjedinjenih Američkih Država, s obzirom na dotok sredstava iz Zaljeva Trampovoj organizaciji i članovima njegove porodice od 2016. godine. 

Istaknuo je kako postoji mogućnost da su prilikom donošenja odluka u vrijeme Trampa privatni interesi bili od presudnog značaja.