Otkako je izbila pandemija koronavirusa, društvenim se mrežama svakodnevno dijele potresna svjedočanstva medicinskih radnika. Sestra Aleksandrea Macijas (Aleixandrea Macias) u podužoj je objavi na Facebooku opisala teškoće s kojima se nosi radeći svoj posao, a otkrila je i šta je posebno pogađa.
Objasnila je da je najviše progoni zvuk zvonjave mobitela preminulih pacijenata čiji bližnji još nisu saznali za njihovu smrt i žele ih još jednom čuti. U samo 24 sata njena je objava, u kojoj je priznala da se boji da će nakon ovoga vjerovatno dobiti PTSP, podijeljena 54 hiljada puta.
- Nikad nisam vidjela ovakvo nešto, nikad se nisam morala brinuti za nekoga ko je tako zdrav, a istovremeno smrtno bolestan. Inače ne radim na intenzivnoj njezi, ali sad moram raditi jer nemamo dovoljno osoblja ni opreme ni ljudi s iskustvom (a ko bi i mogao imati iskustvo za ovaj nivo bolesti?). Već dva dana govorim da želim otići kući, ali kolega me svaki put odgovori jer zna koliko bih se kajala da prestanem pomagati. Zato ostajem - napisala je.
U nastavku je otkrila da joj je ovo 11. dan otkako se brine za pacijente na intenzivnoj njezi i opisala koliko joj teško pada rad sa smrtno bolesnim pacijentima.
- Brinem se za njih do trenutka njihove smrti. Niko još nije otišao s našeg odjela osim u mrtvačkoj vreći. Borim se da shvatim kakve svrhe ima što sam ovdje. Svakodnevno nam dolaze ljudi s teškim respiratornim problemima i jako prestrašeni. Objašnjavam im šta koronavirus čini tijelu i koji su rizici intubacije. Slušam njihove posljednje pozive članovima porodice. Ako ičemu služi moj boravak ovdje, onda je to činjenica da sam im pomogla da provedu posljednje trenutke sa svojim najbližima. Kad umru, njihove stvari su još tu. Mobiteli im zvone. Najgore je kad čujem kako nekom od preminulih zvoni mobitel i znam da ih neko zove moleći se da mu se još samo jednom jave - piše Aleksandrea.
Dodala je da se ovdje ne radi samo o starim ljudima.
- Mladi su, mnogi bez ikakvih medicinskih problema. Fizički jaki ljudi koji su radili po nekoliko poslova dok im Covid nije počeo uništavati tijelo. Ovaj virus ubija. U jednom trenu to samo postane trud da ih što duže održavamo napola živima. Nekad se čini da su naši napori uzaludni, ali trudimo se jer znamo da bismo htjeli da to neko čini za nas. Kao medicinska sestra, vidjela sam stotine ljudi kako umiru, ali obično su okruženi članovima porodice i mogu se oprostiti. S Covidom nije tako, ovaj put nema oproštaja. Ne mogu vam opisati koliko to boli, koliko je stvarno i koliko se bojim da će se to dogoditi i meni. Ne mogu vas ni na šta natjerati, ali molim vas da slušate doktore i shvatite ovo ozbiljno. Srce me boli zbog porodica koje su nekoga prerano izgubile, zbog onih koji su bolesni i u strahu i zbog svih nas koji ćemo ovo preživjeti, ali ćemo sigurno dobiti neku vrstu PTSP-a kad se sve ovo završi - zaključila je Aleksandrea, prenosi Index.hr.
