Dragan Brđović iz Vrnjačke Banje jedan od nekoliko hiljada građana Srbije koji vjeruju da je im je dijete ukradeno iz porodilišta, afere koja već nekoliko decenija trese Srbiju. On vjeruje da njegova kćerka nije preminula prije 40 godina, već da je živa, da zna ko je i gdje sada živi.
Ovaj Vrnjčanin za N1 kaže kako je "bračni par iz Niša pratio trudnoću njegove supruge Lidije, pa zatim i porođaj". Ali, poslije šest dana provedenih u porodilištu, u trenutku kada je trebalo da ga napuste, Brđovićima su rekli da je njihova kćerka preminula.
Lidija Brđović se porodila 23. decembra 1980. godine u porodilištu u Nišu. Njenom suprugu Draganu i njoj je to bilo prvo dijete - kćerka kojoj su odmah dali ime Ana. Majka je šest dana bila sa bebom koju je dojila.
Ali, 29. decembra kada je otac Dragan otišao u porodilište po suprugu i kćerku, doživio je težak emotivni udarac. Saopćeno mu je da je djevojčica umrla.
- To je bio šok za suprugu i mene. To se dogodilo oko 11 sati. Rekao sam doktoru da je dijete šest dana bilo živo i da želim da ga sahranim. 'Ne, druže' - tako je rekao - 'Oni se ne sahranjuju, već se spaljuju sa ostalim materijalom, pošto se smatra kao pobačaj'. Rekao sam mu da hoću da vidim svoje dijete, makar mrtvo - priča Brđović.
Dragan kaže da je otišao na patologiju, ali da su mu rekli da dijete nije došlo do njih, i da je odvezeno u Beograd.
Ali, kako kaže, beba nije ni tamo stigla. Kada su dobili otpusnu listu, na njoj je pisalo da je beba preminula u 12 sati, a Brđović kaže da je njemu sat vremena ranije doktor rekao da je ona mrtva
On kaže da je sumnja počela kada je na klinici u Nišu u sobu njegove supruge Lidije došla "jedna Nišlijka", objašnjavajući joj da se porodila carskim rezom, da je dobila djevojčicu, da sa bebom nešto nije u redu i na kraju zatražila mlijeko.
- To je već u startu bila mala sumnja. Ali, kasnije iz priče u komšiluku gdje je ova žena stanovala, saznao sam da poslije porođaja nije komunicirala ni sa kim, da su stan odmah napustili i otišli kilometar dalje, i da je prekinula svaku komunikaciju sa svim prijateljicama. Nešto tu nije bilo u redu - kaže Brđović.
Dragan Brđović kaže da su se zbog tadašnjeg komunističkog uređenja, vratili u Švicarsku, primirili i čekali pravi trenutak da ponovo krenu u potragu za kćerkom. To se dogodilo 17 godina kasnije, kada su otišli u nišku gimnaziju da vide sada svoje dijete.
- Našli smo je u školi i sav sam se naježio kada sam je ugledao. Znao sam da je moja. I liči na mene i starijeg sina. Poslije tri dana sam došao sa suprugom i sinovima. Direktorica je izvela na stepenište da se vidimo. Moja supruga joj je rekla, jel znaš da sam te dojila šest dana. Ona je bila sva uplašena i drhtala je, ali ništa nije kazala - priseća se Dragan.
Ana, kako je Dragan zove, sada živi u Kini, gdje radi kao nastavnica.
Ova niška afera okončana je rješenjem Okružnog javnog tužilaštva, kojim je krivična prijava Brđovića odbačena kao neosnovana.
- Nju niko nije od njihovih prijatelja nije mogao da vidi, od trenutka kada je došla kući. Bili smo na sudu. Oni su moju porodicu tužili za klevetu. Ja sam zahtijevao da sudija odobri da se uradi DNK nalaz, pošto živim u Švicarskoj, bilo je moguće to uraditi u međuzoni. Kćerka je tada imala 17 godina, ali je on kategorički rekao da to ne dolazi u obzir. Nisam to shvatio, jer bi tako sve bilo jasno - rekao je Brđović.
Ova priča je prije dvadesetak godina pokrenula lavinu sumnji mnogih roditelja čija su djeca u tom periodu umrla u niškom porodilištu. Iz tog razloga je osnovana i Fondacija "Dragan Brđović".
