Pet je mogućih scenarija razvoja novog svjetskog poretka do 2030. godine usljed pandemije virusa, smatra američki stručnjak za međunarodnu politiku Džozef Naj (Joseph Nye).

Naj, nekadašnji dekan fakulteta političkih nauka na Harvardu i visoki savjetnik i zvaničnik zadužen za vanjsku politiku u administracijama više američkih predsjednika, u autorskom tekstu za „Project Syndicate" navodi da nije moguće reći kako će budućnost izgledati i izvući samo jednu mogućnost.

Naj je opisao pet mogućih scenarija kako će se međunarodni odnosi razvijati poslije pandemije koronavirusa.

1. Kraj globalizacije

Svjetski poredak koji je nastao posle Drugog svjetskog rata pod utjecajem SAD je prerastao u svijet liberaliziranih i globaliziranih trgovine i finansija. Čak i prije pandemije koronavirusa, ovaj poredak je doveden u pitanje usponom Kine i rastom populizma na Zapadu, prenosi B92.

Kina je profitirala od globalizacije i liberalizacije, ali, kako raste njena strateška težina, sve više se zalaže za uspostavljanje standarda i pravila. Amerika se tome protivi, međunarodne institucije atrofiraju i pozivi za veći suverenitet rastu.

SAD ostaju van Svjetske zdravstvene organizacije i Pariskog klimatskog dogovora. Pandemija daje vjerovatnoću ovom scenariju jer slabi Ameriku kao "sistem menadžera“ svjetskog poretka.

2. Izazov autoritarizma kao tokom tridesetih godina prošlog vijeka

Masovna nezaposlenost, uvećana nejednakost i narušeni društveni odnosi zbog ekonomskih promjena nastalih usljed pandemije kreiraju okolinu pogodnu za razvoj i rast autoritarizma. Ne postoji manjak političara koji bi rado iskoristili nacionalistički populizam kako bi se domogli moći.

Nativizam i protekcionizam su u porastu. Tarife i kvote za robu i radnu snagu se sve više uvode. Migranti i izbjeglice postaju žrtvena jagnjad. Autoritarne države trude se da konsolidiraju regionalne sfere utjecaja, uz različite oblike intervencija, pa raste rizik od nasilnih sukoba.

Neki od ovih trendova bili su vidljivi i prije 2020, ali slabe šanse za ekonomski oporavak uz pandemiju, pojačavaju njihovu vjerovatnoću.

3. Svjetska dominacija Kine

Kako je Kina imala najbolji odgovor na pandemiju, ekonomske razlike između nje i drugih svjetskih sila dramatično se mijenjaju. Kina već sredinom 2020-ih pretiče padajuću Ameriku na ekonomskom planu i proširuje svoje vođstvo nad zemljama koje su pokazivale potencijal da joj konkuriraju.

Kina zahtijeva poštovanje i poslušnost u skladu sa rastućom snagom. Inicijativa "Pojas i put" ne služi samo za utjecaj na susedne zemlje, već i na Evropu i Latinsku Ameriku.

Glasovi protiv Kine u međunarodnim institucijama postaju preskupi, jer ugrožavaju kinesku pomoć ili investicije, kao i pristup najvećem svjetskom tržištu.

Budući da su zapadne ekonomije oslabile, kineska vlada i velike kompanije u mogućnosti su da preoblikuju međunarodne institucije i postavljaju standarde.

4. Okretanje ekološkoj politici

Javno mnijenje u mnogim zemljama postaje svjesnije ekoloških opasnosti i prioritet stavlja na klimatske promjene i pitanja očuvanja prirode. Neke vlade i kompanije se reorganiziraju kako bi uskladile svoje rad tome. Čak i prije pandemije moglo se predvidjeti da će se neke zemlje fokusirati na ekološka pitanja.

Ukazujući na povezanost ljudske vrste i zdravlja planete, pandemija je ubrzala prihvatanje ovakvog koncepta.

Primjera radi, američko ulaganje 700 milijardi dolara godišnje u odbranu nije moglo da spriječi virus da ubije više Amerikanaca nego svi ratovi te zemlje posle 1945. zajedno.

U promijenjenoj strukturi političkih prioriteta, američki predsjednik usvaja Covid Maršalov plan, koji će siromašnim zemljama omogućiti da osiguraju vakcinu i podignu nivo zdravstvene zaštite. Na taj način mijenja i geopolitičke odnose i širi američku meku moć.

5. Sve će biti isto

U 2030. godini, pandemija koronavirusa izgleda samo kao neprijatan događaj, slično kako je ljudima tridesetih godina izgledala pandemija Španske groznice od 1918. do 1920. i sa sličnim kratkoročnim geopolitičkim efektima. Prethodno stanje se nastavlja.

Zajedno sa porastom kineske moći, domaćeg populizma i polarizacije na zapadu, uz više autoritarnih režima, postoji izvjestan stepen ekonomske globalizacije i rastuće svijesti o važnosti ekološke globalizacije, uz prepoznavanje da takve probleme nijedna država ne može da riješi sama.

Kina i Amerika uspijevaju da se uhvate ukoštac sa pandemijom i klimatskim promjenama, iako se nadmeću u drugim oblastima. Neke međunarodne institucije nestaju, neke se obnavljaju, a neke nove nastaju. Sjedinjene Države ostaju najveća sila, ali sa smanjenim uticajem u odnosu na prošlost.

Džozef Naj naglasio je da prva četiri scenarija imaju po 10 posto šanse da se dogode, dok preostali ima šanse manje od 50 posto.

To zavisi od razvoja niza faktora u bliskoj budućnosti, od razvoja vakcine protiv koronavirusa, preko američkih predsedničkih izbora, stanja u Evropskoj uniji, ali i ekonomskih, prosvjetnih ili zdravstvenih utjecaja na svakodnevni život građana širom planete.