ČASOPIS "TIME"

Anđelina Đoli intervjuisala Jasmilu Žbanić: Morali smo kriti da snimamo film

Razgovarale su o ratu u BiH, Majkama Srebrenice i filmu "Quo Vadis, Aida?"

Žbanić: Majke Srebrenice su zaista unikatna organizacija koja dijeli vrijednosti mnogih drugih ženskih organizacija, i zaista bih voljela da ih nominiraju za Nobelovu nagradu. Avaz

H. J. I.

8.3.2021

Jedna od najpoznatijih Holivudskih glumica Anđelina Đoli, intervjuisala je rediteljicu Jasmilu Žbanić za američki časopis "Time".

Intervju je simbolično objavljen na Međunarodni dan žena, koji se u BiH obilježava kao i Dan majki. Kako je Đoli istakla, ovaj dan je veoma važan za Majke Srebrenice koje su ostale bez svojih muževa, sinova i rođaka koji su ubijeni u genocidu počinjenom 1995. godine. 

Na samom početku intervjua, Žbanić se prisjetila opsade Sarajeva: 

-Imala sam 17 godina kada je počeo rat. Na početku sam mislila da je super što nema škole, što mi je odgođen test iz matematike. Sve je bilo zanimljivo. Ali kada su počela ubistva, redovna nestajanja struje i kada smo ostali bez hrane, više nije bilo zanimljivo. Prioriteti su se promijenili i ja sam počela cijeniti život mnogo više. Rat me oblikovao kao osobu i umjetnika- izjavila je Žbanić. 

Na pitanje Đoli zašto je smatrala da mora ispričati priču o masakru u Srebrenici, rediteljica je istakla da je ovo univerzalna tragedija civilizacije te da se 26 godina kasnije posljedice na ovim prostorima i dalje osjete. 

-Znali smo da je Srebrenica i dalje vrlo bolna tema, te da će neki političari pokušati koristiti naš film u svoje svrhe - da bi stvorili još jednu podjelu među narodima - stoga smo morali sakriti činjenicu da ga snimamo- dodala je Žbanić. 

Džoli je istakla da su Majke Srebrenice, koje čuvaju uspomenu na svoje najmilije, neumorno traže njihova tela i mirno vode kampanju za pravdu, jedna zaista nevjerovatna i nadahnjujuća stvar koja je proizašla iz užasne tragedije. 

Rediteljica je istakla da one nikada nisu tražile osvetu, te da ulažu svu energiju kako bi se izborile za istinu i pravdu.
 - 1700 tijela još uvijek nije pronađeno. Upoznala sam žene koje su izgubile 40 članova svoje porodice: sinove, muža, braću, rođake, oca, djeda... tri generacije su nestale. Izbrisane su veze s prošlošću i budućnošću. Gubitak je tako neizdrživ, a rupa u srcima preživjelih neizmjerna. -

-Čak i nakon takve tragedije, one promovišu ideju zajedničkog života i ljubavi jedni prema drugima. Majke Srebrenice su zaista unikatna organizacija koja dijeli vrijednosti mnogih drugih ženskih organizacija, i zaista bih voljela da ih nominiraju za Nobelovu nagradu - rekla je Žbanić. 

Džoli se složila sa njom, te je dodala da je to prelijepa ideja i da se nada da će to barem malo pomoći u liječenju ratnih trauma. 

-U pravu si. Mislim da su traume zaista duboke i da uopće nisu zacijelile. Jedan od razloga je taj što se genocid konstantno negira, a to jako boli porodice žrtava. Sve dok istina nije prepoznata i prihvaćena, jednostavno nije moguće ići dalje. Vjerujem da filmovi mogu promijeniti svijet. Čak i ako samo jednu osobu promijeni ovaj film, te ona prestane povrijeđivati druge ljude to je veliki uspijeh -  zaključila je Žbanić.



Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.