Prva generacija mašinskih tehničara iz Goražda obilježila je godišnjicu mature.

Od njihovog izlaska iz srednjoškolskih klupa prošlo je 50 godina, mnogi se nisu vidjeli otada, pa je susret starih prijatelja bio veoma emotivan.

Prema tadašnjim, dosta strožijim kriterijima, maturiralo je samo njih 22 iz razreda koji je brojao više od 40 đaka. Bez obzira jesu li upisali fakultete ili odmah počeli raditi, svi oni su postali vrijedni radnici, direktori, projektanti, konstruktori, pa i političari. 

- 50 godina nije malo. Čovjeka obuzmu emocije i vraćaju mu se uspomene. Sjećam se kad smo upisali prvi razred, iz ove škole je izlazila prva generacija hemičara. Zavidjeli smo im što su maturanti, pjevaju, bili nestrpljivi da i mi to dočekamo. Ali, eto, dočekasmo i 40, pa i 50 godina otada – kaže Smajo Baščelija, nekadašnji načelnik Goražda.  

Slobodan Popović ističe da je prva generacija mašinaca danas rasuta po cijelom svijetu. Živi u Kičneru, 100 kilometara od Toronta i iznenadilo ga je što ga je Smajo, kao inicijator okupljanja, uspio pronaći. 

– Škola je bila prekoputa kuće u kojoj sam stanovao, pa sam imao mogućnost da se družim i s generacijama iza naše. Kao prva generacija imali smo poseban tretman u školi, ali i neku tajnu vezu među nama koja nas i danas drži na okupu. Tu smo da se sjetimo zgoda i nezgoda iz škole, da vidimo jesmo li sposobni za miran život, jer svi smo u penziji, ali smo još smo zdravi i veseli – kaže Popović.

Nakon okupljanja u razredu Srednje tehničke škole „Hasib Hadžović“, mašinci u penziji svoj susret su nastavili neformalnim druženjem.