Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u ratu obilježen je u Foči. 

Posjetama zloglasnoj Karamanovoj kući kod Miljevine i sportskoj sali ''Partizan'' u centru grada Udruženje žrtava rata “Foča 1992-1995” podsjetilo je da ovaj grad prednjači po broju žrtava silovanja u ratu u BiH. 

Mirnom šetnjom s transparentima do trga u centru grada te minutom šutnje i učenjem Fatihe odata je počast svim žrtvama rata. 

Zehra Murguz rođena je u okolini Tjentišta, ali je rat zatekao u Foči, gdje je radila. Žrtva je ratnog zločina. 

– Partizan je mjesto gdje je izvršen, slobodno mogu reći, genocid nad ženama, djevojkama i djevojčicama, gdje je silovana majka na oči kćerke, a kćerka na oči majke. Kad bi samo ovi zidovi znali pričati, pisala bi se duga historija – kaže Murguz.

Pokazuje nam kuće u okolini i tvrdi da su u mnogima od njih žene bile žrtve silovanja i seksualnog zlostavljanja. 

– Danas ljude ne dijelim po vjeri, već na dobre i zle. Posebno mi se urezalo u pamćenje što sam do tog dana mislila da su nam komšije – komšije, da će nam pomoći, a upravo oni su bili zločinci. Ja sam uspjela da osudim jednog od njih koji je pobio cijelu moju porodicu, izvršio zlostavljanje nada mnom. On sad nosi ime i prezime ratni zločinac – ističe Murguz.

Tačan broj silovanih žena nikada neće biti poznat, ali je Foča na neslavnom prvom mjestu po broju ubijenih, silovanih i nestalih žena, kaže Halida Konjo-Uzunović, predsjednica Udruženja žrtava rata “Foča 92-95”. 

– Najveći broj zločina se desio upravo ovdje i ovo je pravo mjesto odakle treba da pošaljemo snažnu poruku da se zlo nikada i nikome više ne ponovi. Stojimo pred najvećim logorom i mučilištem, fabrikom smrti za žene, djevojke i djevojčice. Ovo je mjesto broj jedan po broju silovanih i ubijenih žena I odavde tražimo da nakon 27 dugih godina šutnje, stigma, bola, patnje, konačno stavom jedan hladni kamen na ovu zgradu, jer spomen-ploča je najmanje što zaslužuju naše žene – dodaje Uzunović.

Izuzev dovikivanja od jedne prolaznice i murala s likom Draže Mihailovića, koji je nekoliko dana ranije naslikan na zgradi u blizini sale ''Partizan'', skup u Foči protekao je mirno, a osiguravali su ga pripadnici PS Foča. 

- Rekao bih da smo puno odmakli i da imamo napredak kad je u pitanju ambijent koji se pravi u lokalnoj zajednici – kazao nam je Izet Spahić, predsjedavajući SO Foča. 

Ženama Foče priključile su se i rezidentna predstavnica UN-a za BiH Sezin Sinanoglu, državna ministrica za ljudska prava Semiha Borovac, potpredsjednica FBiH Melika Mahmutbegović, “Žene u crnom” iz Crne Gore, dok članice ove organizacije iz Srbije, predvođene Stašom Zajević, nisu mogle prisustvovati jer su nekoliko sati zadržane na državnoj granici. 

- Žrtve trebaju pravdu, brigu, poštovanje, prepoznavanje, dostojanstvo... Naš je cilj da im damo glas, da ih podržimo na svaki mogući način, da pomognemo izgradnju kapaciteta vlasti na svim nivoima da mogu prepoznati probleme i pružiti odgovarajuću zaštitu ovim građanima. Žrtve se nalaze u svim etničkim skupinama i pozivam nadležne da im omoguće ravnopravan pristup svim potrebnim službama i uslugama – kazala je Sinanoglu. 

Ipak, 24 godine nakon završetka rata država BiH još nije usvojila zakon koji bi garantirao prava žrtvama torture. 

– Koliko i šta je BiH do sada uradila, ne možemo se pohvaliti, ali možemo reći da u posljednjih 10 godina postoje pokušaji donošenja zakona o žrtvama torture na državnom nivou. Lično sam pokušala da takav zakon predložim, ali nismo uspjeli doći s prijedlogom ni do Vijeća ministara. Istrajat ćemo na tome da predlažemo taj zakon jer on je i obaveza prema EU, a standarde koje propisuje Konvencija o pravima žrtava nasilja države moraju poštivati – ističe Borovac.