GORAŽDE Šezdesetpetogodišnji Hamed Abaz najmlađi stanovnik Gornje Bratinje

Mladi ne odlaze, oni su već otišli

Najviše je starih koji mogu do kućnog praga, a dalje im neko mora pomoći

A. Bajramović
03.09.2019 15:42

Abaz: Ovdje se može vrlo fino živjeti, jer imamo put i struju

Foto: A. Bajramović

Hamed Abaz ima 65 godina, a najmlađi je stanovnik u selu Gornje Bratinje kod Goražda. Mladi ne odlaze nego su davno otišli, a u selu i okolici ostali su uglavnom oni koji dalje od kućnog praga ne mogu, kaže ovaj penzioner, kojem u poznim godinama najteže pada samoća.

Radi na imanju

Jedini radno sposoban stanovnik Gornjeg Bratinja već pet godina, nakon smrti supruge, živi sam, ali na plodnoj zemlji proizvodi sve ono što je potrebno prosječnoj četveročlanoj porodici. Ne prati medije, pogotovo politička dešavanja, jer veći dio dana provodi radeći na imanju.

- Ovdje se može vrlo fino živjeti, jer imamo put i struju, nije daleko – kaže Abaz.

Uz kravu i pčele, ima i desetak ovaca i kokoši. Posebna ljubav su mu mačke i pas, od kojih nema posebne koristi, kroz šalu govori Hamed.

Osim njegovog, pusta ostaju i brojna sela u okolici, jer većina ljudi pokušava naći lakši život.

– Najviše je starih koji mogu do kućnog praga, a dalje im neko mora pomoći. Meni je 65 godina i najmlađi sam – naglašava Abaz.

Vrstan je zidar. Izgradio je brojne objekte u ovom kraju. Vozački ispit položio je tek u 60. godini.

Čuva testove

– Imao sam prijatelja koji je držao tu školu. Morao sam proći sve probne testove i onda mi je rekao da mogu izaći na polaganje. Kad sam došao tamo, sve omladina od 18 godina, a meni 60 i svi me gledaju. A onda su iz komisije rekli da sam uradio odlično – govori Abaz.

I danas u autu čuva testove ako se desi da neki saobraćajni znak zaboravi.

Čovjek bez žene je kao tava bez drške

Svoj način života ne bi mijenjao, jer “u društvu sa životinjama nikad ga ne zaboli glava”. Ipak, volio bi posljednje godine života podijeliti s nekim.

– Samoća je malo teška. S nekim kafu popiti, razgovarati, da naiđe osoba, ne bih bježao od toga. U životu se radilo, nije bilo vremena pa nisam stigao obići sve ljepote po Bosni. Sad imam uvjete za to, ali sam sam. Da nađem osobu koju život nije mazio, koja nema nigdje ništa, pod starost želi malo mira, dostojanstva, živio bih s njom. Jer, čovjek bez žene je kao tava bez drške, šta god dohvati, sagorjet će se – uz osmijeh govori Abaz.

Komentari

NA VRH