Skromno, u skladu sa visinom penzije, protekle su i pripreme za najradosniji hrišćanski praznik i u domu porodice Jovović u naselju Glamoč kod Goražda. Uprkos visini penzije koja mu, kako kaže, može potrajati desetak dana, džaba i korona i svi problemi, Boško sa suprugom Nevenkom osjeća radost.
- Ja sam rođen na Božić prije 70 godina i život mi nije uopšte loš – otkriva nam Boško i drugi razlog za slavlje i dodaje:
- A vidi sudbine što nas je spojila. Ja sam rođena 14. januara, na mali Božić. On na Božić, a ja na mali Božić – dodaje Nevenka Jovović.
Sada već davne 1974. godine kupili su kuću u Glamoču, naselju na periferiji Goražda. Boška i Nevenku rat je učinio prognanicima i beskućnicima, ali bez svog doma nisu mogli izdržati, pa su se vratili i obnovili porušeno čim su bili u prilici. Uz skromna primanja, još uvijek se bave poljoprivredom, a sretniji su i od onih koji imaju više od njih.
- Božić dočekujemo sa koronom, pa se baš razlikuje od prošlih godina, ali moramo čuvati prvo sebe, pa i druge. Prijatelje pozdravljam, bez obzira koja vjera, koja nacija, svu dobrotu svijeta želim svakome, a i onoga ko nije baš “u vinklu” da ga vrati na pravi put. Da se slažemo već jednom, jer ludilo nas ubi iz vazduha i još ovako, pa da od svega poludiš – kaže Nevenka.
Tradicionalno, Boško je na Badnji dan išao po veseljak, badnjak, koji će kuću ostati sedam dana, od Božića do malog Božića, od Boškovog do Nevenkinog rođendana. Pripremljena je i pečenica, ispoštovani običaji, a zbog korone, kažu, možda posjeta bude manje. Osim djece iz Višegrada, rodbine, praznike redovno čestitaju i komšije. Kao i oni njima.
- Ove godine će to biti malo skromnije, ali imam ovdje komšija s kojima sam bolji nego sa nekim starim komšijama koje sam imao prije – kaže Boško Jovović.
Volim ovaj narod i Goražde, kaže Nevenka. Sjeća se situacije kada je, po povratku iz izbjeglištva srela prijeratnu prijateljicu, kada su nasred ulice obje toliko plakale da se okupila masa ljudi da vidi šta im je.
