U kompleksu Memorijalne šume 8.372 na Posestri kod Goražda, povodom 26. godišnjice genocida u Srebrenici, održana je tribina „Obaveza pamćenja počinjenih zločina“.

Na skupu kojeg je organizirao BZK „Preporod“ govorio je Muamer Džananović, naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.

Masovne grobnice

- Srebrenica jeste simbol, ne samo zločina počinjenih u nekoliko dana jula 1995., već i genocida nad Bošnjacima tokom agresije na BiH - kazao je Džananović, podsjećajući kako brojni ratni zločini u BiH još uvijek nisu procesuirani.

 Dobivanje beznačajnog statusa sigurne zone i demilitarizacija, bili su preduvjeti onom što je uslijedilo.

- Do jula 1995. u Srebrenici je ubijeno 132 djece. Ne smije se zaboraviti da žrtve genocida iz jula 1995. dolaze iz preko 12 općina, a da su strijeljanja, masovne grobnice i ostali zločini, uglavnom, izvršeni na prostoru Bratunca, a pogotovo Zvornika. Stoga smatram da je jako važno naglasiti da je genocid počinjen u skladu s Konvencijom o genocidu nad etničkom, nacionalnom i vjerskom skupinom, odnosno nad Bošnjacima, a ne nad prostorom, srebreničkim, bosanskim – istakao je Džananović.

Konačni cilj

Odgovorni za većinu zločina u Podrinju, ali i drugim dijelovima BiH, još nisu procesuirani.

- O značaju Podrinja za velikosrpske ciljeve govori i informacija koju je pukovnik Ognjenović, tadašnji komandant Bratunačke brigade, jula 1994. prezentirao svojim jedinicama. On iznosi “konačni cilj” VRS u kojem je kazao da “Podrinje treba biti u cijelosti srpsko. Enklave Srebrenica, Žepa i Goražde moraju biti vojnički poražene” - kazao je on.

Naveo je da se iz zaključaka s Londonskekonferencije vidi da je praktično Žepa prekrižena u svjetskim centrima moći, iako je agresor u nju ušao tek nekoliko dana poslije, a da je međunarodna zajednica, koja je saučesnik u genocidu, pokušavala sačuvati svoj obraz na Goraždu.