Dario Dianđelo (D'Angelo), Marko Luketa (Marco Luchetta) i Alesandro Ota (Allessandro Ota), italijanski novinari televizijske kuće RAI, stradali su na današnji dan 1994. godine od granate ispaljene s položaja HVO-a u Fejićevoj ulici, u dvorištu zgrade, na broju 82b, dok su snimali reportažu o djeci žrtvama rata.
Svojim tijelima ova trojica hrabrih novinara su tada od sigurne smrti spasila dječaka Zlatka Omanovića. Njihova prevoditeljica, Mostarka Vesna Efendić tada je bila ranjena.
Da njihova žrtva nije zaboravljena, pokazalo se i danas, kada je u organizaciji Ambasade Italije u BiH ispred spomen-obilježja, odnosno na mjestu pogibije, održana komemoracija, kojoj su prisustvovale brojne delegacije, ali i građani Mostara.
- Ove godine je nešto drugačije jer obilježavamo 25. godišnjicu genocida u Srebrenici i Dejtonskog sporazuma. Stoga je ovo vrijeme da se uz naše novinare sjetimo svih nevinih žrtava rata, ali i da se sjetimo da je čovječanstvo prva žrtva rata.
- Naši novinari su došli ovdje tokom rata kako bi svijetu pokazali šta se događalo u Mostaru, posebno šta se događalo djeci Mostara, bez obzira na njihove strane - kazao je nakon polaganja vijenaca Nikola Minazi (Minasi), italijanski ambasador u BiH.
Nedugo nakon ove tragedije u Mostar su došle kolege stradalih novinara iz njihove redakcije kako bi napravili reportažu o tom tragičnom događaju. Kao i u brojnim drugim slučajevima, istraga pravosudnih organa o tome i danas je nepoznanica.
- Istina je uvijek potrebna, bez obzira na sve, istinu uvijek moramo znati, ali, također, znam da je porodicama novinara važno da poručimo kako mir moramo zaštititi - naveo je Minazi.
Sadeta Sefić, predsjednica „Kuće otvorenog srca“, kazala je da je u njihovoj organizaciji od 2007. godine dočekano na hiljade djece i omladine iz Italije koji su posjećivali mjesto pogibije svojih sunarodnjaka.
Ona je iskazala žaljenje zbog toga što je prva ploča koju su postavili građani koji su svjedočili događaju danas bila pokrivena zastavama.
