Foto: Zlata Halulić sa sinom Jasminom

Stara Livanjka Zlata Halulić o blagdanima iz svoje mladosti

Bajrame smo obilježavali skromnije, ali je bilo više smijeha i topline

Autor: A. KAMBER
21.08.2018 16:17
A
A
A

Većina starijih Livnjaka, pa i Bosanaca i Hercegovaca, mišljenja je da su bajramske svečanosti u vrijeme njihove mladosti bile sadržajnije, toplije i masovnije.  

Uglavnom, manje se imalo za sofrom nego danas, ali je bilo više i smijeha i radosti, općenito, a za Bajram posebno. Tako misli i 71-godišnja Zlata Halulić, s kojom smo o predbajramskoj i bajramskoj atmosferi razgovarali u njenoj prekrasnoj bašči i kući, koja je jedna od najstarijih u Livnu. Prava bosanska, iz turskog vakta i još uz mahalsku, Lala- pašinu džamiju na Begluku.

- Pamtim Bajram iz vremena djetinjstva i mladosti. Danima se pripremalo da se kuće urede, a raznovrsna hrana pripremala se da se ima čime ponuditi i ukućane, ali i sve koji dođu na čestitanje. A svako je svakome dolazio, barem u selu iz kojeg ja potječem. Nakon klanjanja bajram-namaza i klanja kurbana, ako je Hadžijski bajram bio u pitanju, muškarci su u velikim grupama obilazili svaku od muslimanskih kuća i što ne obiđu prvog dana, nastave drugog. Obilazile su se i žene, a u sve dane Bajrama omladina se posebno lijepo družila, pjevala, veselila, dok bi djeca uživala u skromnim bajramlucima. A kome bi god otvorili vrata, svako bi im ponešto dao – priča nam Halulić.

Bajrami su, kako kaže, odisali srećom, zadovoljstvom, masovnošću, toplinom… dok je posljednjih godina toga, nekako, sve manje.

- Sve manje jedni druge obilazimo i kao da smo se zaboravili radovati, premda je Bajram i dalje lijep, na neki drugi način - kaže Zlata.

Ona nam priča da je svojevremeno bila lokalna pekara u funkciji, koja je služila i za pripravljanje specijalnih hljebova i peciva.

- U njoj su pekli i meso i pite, koje budu mnogo ukusnije nego u običnim štednjacima kada se prave. Naručivali su i drugi da im se ponešto u pekari ispeče – navodi Zlata, nudeći nas paluzom - slatkim specijalitetom od krušaka, kima, karanfilića, lovorova lista, đula i drugih dodataka, koji se stavljaju po ukusu domaćice i gostiju.

Kaže nam da je joj je muž Hasan umro prije sedam godina, a sin Jusuf poginuo u saobraćajnoj nesreći prije 20. Sada bajramuje sa sinom Jasminom. No, to više nije puna radost kao kada su svi bili na okupu.

- Nikad neću zaboraviti posljednji Bajram kada su mi i Jusuf i Hasan bili živi. Tako nam je lijepo bilo kada smo svi skupa slavili. Od kada njih nema, sve je drugačije, ali živjeti se mora - dodaje Zlata.