Prošlo je vrijeme entuzijazma i besplatnog omladinskog rada, kaže Đorđe Pajić (66) iz Bijeljine, bivši akcijaš, komandant omladinskih radnih akcija, višestruki udarnik, koji je svojevremeno s Omladinskom radnom brigadom “Husinski rudar” bio na omladinskim radnim akcijama širom bivše Jugoslavije. 

Godine obnove

- Bilo je to vrijeme entuzijazma, omladinskog poleta, a što se tiče radnih akcija, mnogo toga sam naslijedio i od svojih roditelja, koji su mi pričali o prvim radnim akcijama, gradnji pruge Šamac - Sarajevo i Brčko - Banovići, gdje su se moji roditelji i upoznali i poslije, nakon što su stupili u brak, izrodili nas četvero djece. Ljubav prema zajedništvu osjetio sam još u srednjoj školi, kada smo gradili školsko igralište u Tuzli. Bio sam i obični brigadir, ali u više navrata i komandant brigade i komandant akcije - sjeća se Đorđe tih poratnih godina obnove i gradnje bivše zajedničke države.

Sjeća se da je bio komandant brigade u vrijeme kada je njen akcijaš bio i slavni poslijeratni heroj rada Abdurahman Babajić Babaja, po kome je i rudarska lopata dobila ime.

Jedna mana

- Kad je Tito Babaju upitao čime želi da ga nagradi, on je izrazio želju da se proizvede još veća lopata i da se nazove po njegovom imenu. Babaja je bio akcijaš na akciji 1976. godine u Nišu. Imao je tada više od 70 godina, ali je radio bolje od bilo kojeg omladinca. Imao je samo jednu manu, što su sredstva informiranja u to vrijeme samo o njemu pisala, dok je naša brigada “Husinski rudar” pala u drugi plan – kaže Đorđe.

Vrijedni ljudi

Đorđe se i danas sjeća susreta na omladinskim akcijama s narodnim herojem Vladom Šegrtom, s Azemom Vlasijem, tadašnjim prvim čovjekom omladine Jugoslavije, Bogićem Bogićevićem i drugim visokim bosanskohercegovačkim funkcionerima.

- S radnih akcija kući smo se vraćali kao vrijedni i samosvjesni mladi ljudi, koji su kasnije znali da u životu prepoznaju prave ljudske i društvene vrijednosti - kaže Đorđe.