Na parkingu se nalazi kamion s drvenom građom. Malo dalje radnici sakupljaju rasuti lim. Na zidu se nalazi plakat za koncert “Volja za noć”, a na prozorima u prizemlju trećeg paviljona Studentskog centra “Nikola Tesla” u Banjoj Luci raširene su deke. Na hodnicima i u sobama nema nikoga. Samo propuh koji izvlači vlagu.  

Tamne mrlje

Portir je mrzovoljan i nerado govori. Zove nadređene i pita smije li pustiti novinare da fotografiraju sobe. Dobiva odobrenje i to ga ne trenutak odobrovolji. Penje se, pokazuje gdje je šteta bila najveća.

- Ja nisam bio te večeri u smjeni, bio je drugi kolega. Ali, rekli su mi da je oko dva ujutro sve počelo. Počelo je da škripi i da ciči. I samo se odjednom sve odvali i spusti niz zid. Vidio si dolje da su prozori razbijeni – govori i otvara vrata prvih soba na četvrtom spratu.

Unutra – haos. Tek nekoliko kvadrata kroz koje je prošao uragan. Kreveti su pomjereni, isušivači zraka kupe preostalu vodu, madraci su prevrnuti, posuđe dignuto na stolove... U uglovima soba i na plafonu vide se tamne mrlje, tamo gdje je voda najjače udarila...

- Ove sobe, najbliže izlazu i požarnim stepenicama, najviše su stradale. Tu je voda napravila potop. Bilo je do gležnjeva. Sad je to sanirano, ali ima još posla koliko nećeš. Studenti su spasili najvažnije, knjige i garderobu. Srećom, niko se nije povrijedio – dodaje i kreće ka požarnim, ka krovu...

Ostala konstrukcija

A na krovu radnici Centra katranom oblažu pod i postavljaju najlon. Od cijelog krova ostala je samo drvena konstrukcija. Nijedan komad lima nije ostao pričvršćen. Puše i brije sa svih strana.

- Hajde, penji se, šta si se prepao, nije visoko! Ima posla dva dana i tri noći u komadu da radimo. Ali, nemoj nas snimati. Snimi onu bruku dolje. Pa, ko je još, čovječe, vidio da se krov pravi od lima? I to ovoliki krov. Ko? – pita se stariji radnik.

Još će dosta vremena trebati da se stanje u Centru potpuno normalizira, da se studenti mogu vratiti...

Komad lima u krošnji  

U dvorištu paviljona trojica radnika tovare lim na karoseriju Golfa. Uskoro im se pridružuje i portir.  

- Siječemo, komad po komad, tovarimo i nosimo. Hajde i nekako ovo što je na zemlji, ali kako ćemo dohvatiti onaj dio koji je zapeo na drvo – govori jedan od radnika i pokazuje na obližnju jelu.

I, zaista, u krošnji drveta, savijen kao naopako slovo V, stoji komad limenog krova. Vjetar puše i čuje se škripa lima. Ista ona škripa kao u noći kada je treći paviljon izgubio krov.