Branislav Špuran iz Trebinja, predsjednik aktiva dobrovoljnih davalaca krvi SL IAT, danas je 100. put darovao kapi koje život znače. To davanje krvi posvetio je svim preminulim dobrovoljnim davaocima krvi, posebno svom ocu Risti Špuranu, jednom od osnivača dobrovoljnog davalaštva krvi i trebinjskog rekordera, i doktorici Persidi Kočišević, osnivačici trebinjske Transfuzije i dugogodišnjoj načelnici ove službe.
Prema njegovim riječima, iako je darovao krv stoti put, osjećaj je isti kao da je prvi.
- Osjećaj ovog 100. davanja je isti kao i prvi put, mada je danas bila veća trema. Kada sam 1979. godine počinjao, imao sam jak cilj u životu, a tada sam shvatio i čuo da je jedina stvar na svijetu koja je nezamjenjiva - krv, i da jedino čovjek čovjeku može dati krv. Taj cilj imao sam sve ove godine - kaže Špuran i nastavlja:
"Kao dječak, negdje sa 4-5 godina, imao sam privilegiju da upoznam predivnu osobu, droktoricu Persidu Kočišević, nažalost preminulu, koja je dolazila kod mene kući. Još tada sam slušao priče o krvi, koje meni nisu bile jasne, ali polako sam shvatao značenje te riječi i jedva sam dočekao punoljetstvo da, kao i mnogi drugi građani Trebinja, počnem sa dobrovoljnim davalaštvom", prisjetio se Branislav.
Kako je kazao, bilo je godina da je pet ili šest puta godišnje davao krv, što nije preporučljivo.
- Puno smo učili o dobrovoljnom davalaštvu i naučili da krv treba čekati pacijenta, a ne da pacijent čeka krv, i da se krv daje po pozivu. Tada smo počeli organizirati akcije, što je olakšalo rad transfuzije, ali i pomoglo dobrovoljnim davaocima. Od svojih 100. davanja, znam samo dvadesetak ljudi kojim sam dao krv - zaključuje Branislav i dodaje da je njegova preporuka svima, a posebno mladima, da daruju krv jer za njih to ne predstavlja ništa, a nekome može spasiti život.
