Stipo Marinović, posljednji bosanskogradiški kirijaš, koji je konjem i zaprežnim kolima mnogim ljudima prevozio građevinski materijal, kućne stvari i drugu robu, pokušao je prekinuti s tim poslom, ali bezuspješno.  

 Vožnja sokacima

Kako priznaje, iako je zagazio u osmu deceniju, stalno razmišlja o dobrom konju i zaprežnim kolima te o vožnji bosanskogradiškim ulicama i sokacima.

- Evo, pozivam vas da dođete 21. septembra kod Rutke policajca, tamo ću biti sa zapregom i konjem. Ne mogu ovako, ovo mi je previše dosadno, nedostaju mi moja vožnja i prijatelji s kojima sam često kontaktirao - kaže Marinović.

Stipe je u životu promijenio dosta konja. U posebnom sjećanju ostao mu je dorat Dalibor, koji je, kako kaže, bio pametan kao prosječan čovjek.

- Znao je moj Dalibor sve. Kući se vraćao uvijek bez kajasa. Znao je, ako negdje pijem kafu, da me sačeka, samo se jednom vratio kući bez mene. Malo sam se duže zadržao kod jedne prijateljice - priča Stipo.

 Brojne anegdote

Uz Marinovića su vezane mnoge anegdote. Uvijek se prisjeća susreta sa saobraćajnom policijom, koja ga je redovno pitala je li konj propisno potkovan i je li kočijaš popio koju čašicu više.

- Taj posao me održavao, uvijek sam bio raspoložen i nikad mi nije bilo dosadno. Pripremio sam ponovo praporce i kamdžiju, radujem se novom početku – dodaje Marinović.