Porodica Nešković iz Pobrđa kod Bratunca skoro 120 godina na vlastitim plodnim oranicama, pored lijeve obale rijeke Drine, bavi se proizvodnjom raznog povrća koje je decenijama plasirala svim hotelima i restoranima u regionu i domaćim tržnicama. 

Traže savjete

Vojin Nešković još 1900. godine počeo se baviti proizvodnjom povrća, a tada je na svom imanju uzgajao i lubenice, što je bila rijetkost u ovim krajevima. Zbog toga je dobio nadimak Vojin Bostandžija.

Vidjevši da se od toga može dobro živjeti, njegov sin Živorad Nešković (85) 1918. je proširio proizvodnju tako što je počeo uzgajati sve vrste rasada za povrće. Njegovi kvalitetni rasadi bili su traženi na tržištu i zbog toga je dobio nadimak Žika Baštovan. Mnogi stručnjaci od njega traže savjete za proizvodnju povrća.

- Čim su moja braća stasala, otišla su u bijeli svijet trbuhom za kruhom. Najpouzdaniji ocu bio sam ja i on je mene podučavao. Kako su godine prolazile, ja sam tako unapređivao proizvodnju – govori Živorad Nešković.

Kaže da je decenijama kvalitetnim povrćem snabdijevao bratunačke i srebreničke hotele, Banju Guber, restorane društvene ishrana i pijace u Podrinju. Zahvaljujući tom poslu, kvalitetnim proizvodima i blagovremenom isporukom, njegova porodica živjela je bez ikakvih oskudica, a on je zdrav dočekao duboku starost.

Proizvode cvijeće

Živorad je stogodišnju tradiciju proizvodnje zdravog povrća prepustio sinovima Ivanu i Milanu. Nakon što su raspadom preduzeća ostali bez posla, podijelio im je imanje koje mu je ostavio otac. Ivan se bavi i proizvodnjom cvijeća pa je dobio nadimak Cvjećar. Ima deset plastenika, od kojih je u tri provedeno grijanje.

Ivanova kćerka Bojana danas je preuzela brigu o očevom imanju, a njena djeca pokazuju veliko interesiranje za tradicionalnu proizvodnju povrća