Nizom sadržaja obilježava se Dan sjećanja na genocid nad stanovnicima zaštićene zone UN-a Žepa, a centralni program danas je organiziran u džamiji šehida Mehmeda ef. Hajrića u ovom mjestu. 

Predstavnici MIZ-a Žepa i Muftijstva goraždanskog, članovi porodica ubijenih i komšije prisustvovali su učenju šehidske dove.  

Položeno je cvijeće i proučen Ja'sin i na spomen-obilježju u Budučinom potoku, gdje su borci Žepe lovačkim puškama i balvanima u junu 1992. godine zaustavili kolonu tenkova, transportera i pješadije i nanijeli im velike gubitke te tako spriječili pad enklave tri godine prije nego što su u nju ušle jedinice predvođene Zdravkom Tolimirom i Ratkom Mladićem. 

– Vjerujte da smo ostavili motiku, i ja i brat, a uzeli puške i krenuli kad su nam javili da četnici dolaze preko Stoborana i Gođenja. Presjekli smo kolonu, a mi smo onu prvu grupu dočekali gdje je bio i tenk. Zahvaljujući onim balvanima koje smo obarali, uspjeli smo. Jedan veliki crni bor je zaustavio tenk – kaže Mehmedalija Čavčić iz Rogatice, koji je uoči rata, pješačeći preko šume, sigurnost pokušao naći u Žepi.

Sjeća se da su zarobljeni srpski vojnici kasnije pušteni, a tokom kasnijih borbi branitelji Žepe i ranjenima sa suprotne strane ukazivali su pomoć u svojoj ambulanti. U Žepu se slilo više izbjeglica iz okolnih gradova nego što je sama imala stanovnika, pa je teško bilo već krajem 1992. godine kada je ponestalo hrane. 

Najteže dane, ipak, stanovnici ovog malog mjesta doživjeli su 1995. godine. U Žepi se ponovio srebrenički scenarij, branitelji su razoružani, a enklava proglašena zaštićenom zonom UN-a. 

– Nekih 15 dana poslije pada Srebrenice oni su napali i Žepu. Gorjelo je, sa svih strana napadi. Odolijevali smo koliko smo mogli i nismo više mogli izdržati, pogotovo nakon što su civili otišli – kaže Čavčić.

Više od 800 branilaca prešlo je Drinu, a potom su zatočeni u srbijanske logore Šljivovica i Mitrovo polje. Ostali su se u manjim grupama krili po šumama i pećinama, da bi se potom, kroz zasjede, počeli probijati prema Kladnju. U jednoj grupi zarobljen je i Mehmedalija, koji je šest mjeseci proveo u Han-Pijesku, Vlasenici i Foči. U logoru Sušica polomljena su mu rebra i izbijeni zubi. Razmijenjen je tek krajem januara 1996.

Tokom pregovora sa zločincem Ratkom Mladićem, na punktu UNPROFOR-a, zarobljeni su komandant odbrane Žepe, pukovnik Avdo Palić i članovi Ratnog predsjedništva Žepe, Mehmed ef. Hajrić i Amir Imamović. Datum njihovog zarobljavanja obilježava se kao dan sjećanja na genocid. 

- Da se genocid u Žepi desio, očigledno je i danas. Godine 1991. u osnovnu školu bila su upisana 802 učenika. Mi smo prošle godine imali 12 učenika, što je najveći broj učenika nakon agresije. Ako to nije genocid, onda ja ne znam šta je – ističe Edin ef. Šljivar, glavni imam MIZ-a Žepa.

Obilježavanju godišnjice prisustvovali su i muftija goraždanski Remzija ef. Pitić te potpredsjednik RS Ramiz Salkić.