Češljajući finansijske izvještaje Vlade Kantona Sarajevo za prošlu godinu, revizori Ureda za reviziju institucija FBiH uočili su rastrošnost vladajuće garniture sa SDA na čelu. Novac je najviše, šakom i kapom, rasipan i dijeljen za neopravdana zapošljavanja i sklapanja ugovora o djelu.
Mimo pravila
To je građane Kantona koji pune budžet koštalo skoro 600.000 KM. Prema dokumentaciji, najviše takvih ugovora sklopilo je Ministarstvo obrazovanja, nauke i mladih KS na čijem čelu je tada bio ministar Damir Marjanović.
- Prema nazivima radnih mjesta može se zaključiti da su bila suvišna. Ugovori o djelu sklapani su za poslove stručnih saradnika i to za odnose s mladima i javnošću, odnose s javnošću u kabinetu ministra, sektoru za informatizaciju, sektoru za visoko obrazovanje, za poslove obrade i unosa podataka, za poslove knjiženja, kao i vozača. Ukupno je potrošeno 67.800 KM - navodi se u izvještaju.
Faksimil izvještaja revizije učinka: Ugovori bez kontrole
Revizori nisu mogli utvrditi opravdanost zaključivanja ovih ugovora s obzirom na to da se radi o redovnim poslovima koje su mogli, u sklopu svojih redovnih poslova, obavljati već zaposleni službenici Ministarstva.
Jedan od rekordera po zaključivanju ugovora o djelu je i Direkcija za puteve KS, koja već ima dovoljno svojih zaposlenika.
Novi zaposlenici
- Direkcija je tako bez ikakve potrebe zapošljavala saradnike za katastar puteva i objekata na putevima, saradnika za naknadu štete, za održavanje puteva, kao i saradnika za aktivnosti na implementaciji projekata finansiranih od Evropske banke i mnogih drugih – stoji, između ostalog, u izvještaju.
Ovakva vrsta zapošljavanja poznata po nepotizmu koristila se u raznim službama, kantonalnim ustanovama kao i u skoro svakom ministarstvu, gdje su se zapošljavali sinovi ministara, rođaci, stranački kadrovi...
Portiri, kuriri... u Službi za zajedničke poslove
Zapošljavanjem preko ugovora služila se i Služba za zajedničke poslove. Tako su zaposlenje dobivali portiri, kuriri, higijeničari i osobe za druge pomoćne poslove. Ni u ovom slučaju revizori nisu našli opravdanost za ovakve postupke jer za sve poslove već postoje stalni zaposlenici koji za to primaju plaću.
