Najpoznatiji bosanski valija Gazi Husrev-beg, kada je imao šest godina, ostao je bez oca Ferhat-bega. Prema dokumentima iz Dubrovačkog arhiva, Ferhat-beg je bio naše gore list, isticao se hrabrošću i zapamćen je kao osvajač Herceg-Novog. Na bolji svijet preselio je kao šehid u bici kod Adane, boreći se s vojskama egipatskog sultana Kait-bega. Za života, bio je odan sultanu Bajazitu II, a oženio je njegovu kćerku Seldžuku.
Podrška daidže
- Nakon smrti oca, Gazi Husrev-beg je školovan u carskim sarajima. Posebnu pažnju poklanjao mu je daidža Mehmed, tadašnji namjesnik Krima, s kojim je obišao mnoge zemlje na istoku Evrope te bio u Moskvi na sastancima s ruskim carem i knezovima. Nakon daidžine smrti, Husrev-beg se vratio u Carigrad, gdje je stekao veliki ugled. Titulu gazije stekao je osvajanjem Beograda 20. avgusta 1521., na 27. noć ramazana. Nedugo poslije, imenovan je za namjesnika Bosne - govori Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.
Kao neustrašiv vojnik, često je odlazio na ratišta, a u pohodima je stekao velika bogatstva, mada je živio skromno. U Sarajevu je boravio u jednoj ne tako raskošnoj kući u Ćurčića mahali, gdje su se rodile ideje o građenju kompleksa kakav Sarajevo i Bosna do tada nisu vidjeli.
Najveći sarajevski vakif i graditelj Gazi Husrev-beg za te projekte nije štedio novac. Angažirao je najpoznatije arhitekte, graditelje i zidare do kojih je mogao doći, a za glavnog neimara izabrao je Perzijanca Adžema Esira Alija.
Arhitektu iz Tabriza u ratu je zarobio Selim I pa je doveden u Istanbul, gdje je postao bašneimar, odnosno glavni neimar.
Majdan pod Ozrenom
Upravo je on dobio zadatak da, između ostalog, napravi i Kuršumli medresu, Hanikah te Begovu džamiju, kao najznačajniju građevinu u Sarajevu.
- U njenoj gradnji nije se štedjelo, a korištene su zanimljive metode. Tako je u malter, umjesto vode, ubacivano mlijeko pomiješano s bjelancima. Kamen se specijalno tražio i kao odgovarajući je izabran majdan (kamenolom) podno Ozrena. Velike kamene ploče stotine volova jarmovima su vukle do Sarajeva. Seljaci su se u taj vakat otimali ko će svoga vola dati za ovaj posao, jer je Gazija preplaćivao. Povrh toga, ukoliko bi neki od volova tokom posla uznemogao, seljak bi dobivao više novca nego što bi ga novi vo koštao – navodi Garibija.
Kamen ezan-taš u haremu
Zub vremena nagrizao je i Begovu džamiju pa je u jednoj od obnova zamijenjen oronuli kaptol. Kako je bila riječ o originalnom kamenu, postavljenom još za vrijeme Gazijinog života, odlučeno je da se kamen ostavi u haremu džamije, gdje i danas služi kao ezan-taš, odnosno mjesto s kojeg se uči akšamski namaz. Naime, Muhammed, a. s., preporučio je vjernicima da brzo klanjaju akšam-namaz i da njegov ezan bude kratak. Slijedeći ovu preporuku, mujezini se ne penju na munaru nego akšamski ezan prouče s ezan-taša, smještenog desno od ulaza u džamiju. On se koristio i u vrijeme velikih oluja, kada nije bilo sigurno penjati se na munaru.
Ispred džamija često se nalazi i kamen mejt-taš, na koji se stavlja mejt tokom klanjanja dženaza-namaza.
Zidari iz Dubrovnika
Gazi Husrev-beg pozvao je za zidare iskusne dubrovačke majstore, koji su na licu mjesta klesali i oblikovali kamen prema uputama Esira Alija. U jednom od tih velikih kamenih blokova klesani su kapiteli za vanjske stubove Begove džamije.
