Velika studen ledila Miljacku i kupolu Begove džamije

STARO SARAJEVO Kako su zimu provodili naši preci

A. NALO

Sarajevska kotlina nalazi se na skoro 500, dok vrhovi okolnih planina prelaze i 2.000 metara nadmorske visine. Ovakav geografski položaj pokazuje svoje specifičnosti u zimskom periodu.

Najhladniji dani

- Sarajevske zime nekada budu s velikim snjegovima ili bez njih, ali su njihov vjerni pratilac studeni dani. Stare Sarajlije tada bi bježale u svoje kuće i izbjegavale izlazak u narednih 90 dana. Najhladnije je bivalo prvih dana zime, od 21. decembra pa narednih 40 dana. Te dane narod je prozvao erbeini, a među njima su i najhladniji, poznatiji kao zemherije – kaže Mufid Garibija, arhitekt i dobar poznavalac historije Sarajeva.

Zemherije su se dočekivale spremno, uz naslagana drva pored kuća, dok se u magazama čuvala zimnica.

- Pravile su se turšije, kiselio kupus, sušilo meso i spremali se pekmezi. Suho meso ili pečenica jela se u taj vakat samo zimi. Jela se hrana koja grije organizam i jača imunitet – govori Garibija.

Koliko su zemherije znale biti hladne, najbolje pokazuje bilješka Mula-Mustafe Bašeskije, koji je u svom “Ljetopisu” ostavio trag o možda najhladnijim danima koji su pogodili naš grad u posljednja četiri stoljeća.

Naime, davne 1789. godine, do 10. januara trajala je žestoka studen, pojačana usljed velikog snijega. Neki su mu pričali kako je i ranije bilo jakih hladnoća, ali su trajale do šest dana.

No, ova je trajala čak 20 i sa sobom je donijela događaje neviđene u gradu. Zaledili su svi vodovodi, pa i najveće vode. Miljacka je poledila kod Isa-begovih mlinova, današnje Darive, iako je tu njen tok bio najbrži.

Mraz i inje

U velikoj kupoli Begove džamije poledilo je kamenje i raširili su se mraz i inje. Bilo ga je toliko da su se na proljeće iz džamije morali sklanjati ćilimi zbog velike količine vode koja je kapala sa stropa i kupole.

Anduz protiv prehlade  

Velike zime donosile su prehlade i bolesti pa su Bosanci uvijek tražili način da se što bolje zaštite i sačuvaju zdravlje. U tu svrhu mnogo se koristio anduz. Korijen ove biljke stavljao bi se na peći ne samo radi mirisa nego i da bi ubio bakcile. Užareni anduz ubacivao se i u posude za vodu ili u bunar. Taj se običaj nazivao “zagasivanje vode”, a pomagao je održavanju zdravlja i vitalnosti.

Dobro podnosili niske temperature

Hladnoća je utjecala i na naše tradicionalne nošnje, i to ne samo na materijale nego su zbog njih muškarci nosili i višestruke duge pojaseve kako bi sačuvali bubrege i leđa da ne nazebu.

- Takav način života i ishrane zaokupio je i pažnju velikog putopisca Evlije Čelebija, koji je sredinom 17. stoljeća zabilježio kako su Sarajlije zdrave i dugovječne. Oštrina duha i rumenilo u licu bili su, prema njemu, posljedica hladnih zima te njihovog života i ishrane u tom periodu. Primijetio je da su Sarajlije, Božijom voljom, dugovječne i da dobro podnose ove temperature – dodaje Garibija.

NA VRH

Podijeli članak na