Priča o dolasku londonskih autobusa u bh. metropolu započinje davne 1960. godine, kada je Sarajevo od Zagreba kupilo nekoliko dvospratnih vozila Leyland. Prije toga, Zagreb ih je kao polovne kupio iz Londona. Bili su dugi 9, široki 2,5 i visoki 4 metra. Imali su kapacitet prijevoza 70 putnika istovremeno, što je daleko premašivalo sve mogućnosti ostalih autobusa u gradu.
Prvi trolejbusi
Londonci, kako ih je narod zvao, proizvedeni su davne 1946., a kada su stigli u Sarajevo, već su prešli 1.300.000 kilometara, što govori o izdržljivosti njihovih motora. Nije ih bilo mnogo u gradu, ali su predstavljali svojevrsnu atrakciju.
Mladi su voljeli da se voze na spratu i rado su zadirkivali one plašljive da će se visoki autobus prevrnuti u krivini. Mnogi vjeruju da je glavni razlog za njihovu kupovinu bio praćenje evropskog trenda.
- Ekonomski rast grada omogućio je modernizaciju voznog parka GRAS-a. Prvo je iz Londona kupljeno nekoliko novih autobusa iste marke, ali ovi nisu bili dvospratni. No, Jugoslavija je u međuvremenu i sama počela proizvoditi autobuse.
Garibija: Bitni za razvoj grada
Tako je Sarajevo nabavilo veliki broj autobusa marke FAP iz Priboja. Pored autobusa, u grad su stigli i minibusevi istog proizvođača, koji su se pokazali naročito korisnim za vožnju i manevriranje po strmim i uskim mahalama - govori Mufid Garibija, arhitekta i dobar poznavalac historije grada.
Tadašnje preduzeće GRAS imalo je u svom sastavu tramvajski, autobuski, minibuski saobraćaj, kao i Jahorinsku i Trebevićku žičaru. Uoči Zimskih olimpijskih igara Sarajevom su počeli voziti i prvi trolejbusi, koji su se brzo raširili gradom, a mreža je došla čak i do Vogošće.
Preduzeće je imalo i vlastitu taksi službu, a uoči samog rata izgradilo je i kosi lift na Ciglanama. GRAS je tada bio jedno od najjačih saobraćajnih preduzeća u Jugoslaviji.
Tužan odlazak
Dvospratne autobuse dobro pamti srednja generacija. Skoro da nema Sarajlije tog vakta koji se nije provozao Londoncem. Njegov odlazak iz saobraćaja bio je tužan, slično kao kada je i voz Ćiro napravio svoju posljednju vožnju s Bistričke stanice.
Sjećanje na dvospratni autobus u našem gradu danas se održava i u sklopu jedne ovdašnje kafane u neposrednoj blizini hotela "Europa". Vlasnik, sportista Denis Stojnić dovezao je originalnog Londonca crvene boje te se koristi kao dio kafića.
Prva autobuska linija od Marindvora do Ilidže
Nakon razvoja automobilskog saobraćaja i pojave prvih automobila, nije trebalo dugo da se na našim cestama i ulicama pojave prvi autobusi. Odmah nakon Drugog svjetskog rata uspostavljene su autobuske linije, što je znatno ubrzalo ritam života u gradu. Prva linija zvanično je puštena u saobraćaj 1. maja 1948. godine, simbolično obilježavajući Praznik rada, kao i godišnjicu puštanja u rad prvog tramvaja. To je bila linija Marindvor - Ilidža.
