Velike nedaće, ratovi, elementarne nepogode... često su zaustavljale razvoj našeg grada kroz historiju. No, najveći neprijatelji Sarajeva u doba osmanskog perioda i austrougarske vladavine bili su požari, od kojih smo se teško oporavljali.

Zapaljen špirit

- Vatrene stihije nisu zaobišle grad ni za vrijeme vladavine našeg prvog  gradonačelnika Mustaj-bega Fadilpašića. Taman što je počeo sređivati grad i uvoditi nove propise, koji su se uklapali u njegovu viziju budućeg Sarajeva, u tom začetku ekspanzije desio se veliki požar, koji je sve to zaustavio - govori arhitekta i dobar poznavac historije grada Mufid Garibija.

Taj nezapamćeni požar desio se 8. avgusta 1879. godine u kući Sime Sokolovića, koja se nalazila u blizini današnje Latinske ćuprije, nizvodno s desne strane rijeke Miljacke. 

U toj kući svoju radnju imao je trgovac Švarc. Među ostalom robom koju je prodavao, imao je i špirit, koji mu se zapalo i pokrenu požar. Velike vrućine doprinijele su njegovom širenju. Tri topovska pucnja s drvene osmatračnice na Žutoj tabiji javila su službama i građanima da je požar u gradu. 

- To je bio jedan od najvećih požara u historiji. Plamen je zahvatio 300 kuća, manje od pola hiljade dućana i skoro 130 zgrada. U tom plamenu još su izgorjele četiri džamije, katolička crkva u Latinluku, njemački Konzulat, Hanikah i sinagoga...
 
Čim bi se ugledao dim ili vatra, topovskim pucnjevima bi se obavijestili građani i tadašnje službe za gašenje. Ako je požar na lijevoj strani rijeke, bila su četiri pucnja, a ako je na desnoj, tri – govori Garibija. 

O kakvom se razmjeru zgarišta radi, najbolji je pokazatelj da je požar zahvatio 36 sokaka sa četiri mahale, a nekoliko hiljada ljudi ostalo je bez krova nad glavom. 

U gašenju požara stradali su i oni koji su gasili, mahom vojnici, među kojima je bilo mrtvih i dosta povrijeđenih. O veličini požara i velikoj katastrofi Sarajeva, upoznata je bila cijela monarhija. 

Pomoć je stizala sa svih strana, ali je bila nedovoljna za obnovu. Takvu situaciju najteže je podnosio tadašnji gradonačelnik.

Brz oporavak

 Odmah je pokrenuo raščišćavanje grada i smještanje građana, koji su ostali bez krova nad glavom. Upravo je tada počela velika ekspanzija obnove i gradnje današnjeg Sarajeva. 

- Svojim naredbama i ukazima Fadilpašić se pokazao kao veliki organizator kome su svi vjerovali. Uz urađeni regulacioni plan Sarajeva, sve je radio planski. Nije se zaustavio na saniranju požara nego je krenuo u gradnju te su u Sarajevu počeli nicati raskošni objekti – ppjašnjava Garibija.

Grad dobio prugu, vodovod, bazene...

Za vrijeme vladavine prvog gradonačelnika u gradu je pušten kolski saobraćaj, željeznička pruga Sarajevo – Brod, stara željeznička stanica, izgrađen je prvi moderni vodovod, bazeni na Bembaši, Zemaljska banka, Katedrala, Crkva svetog Ante..

Gradonačelnik Mustaj-beg Fadilpašić otišao je na bolji svijet u 62. godini života 6. decembra 1892. godine. Dženaza mu je klanjanja u Begovoj džamiji.