Poznati putopisac Evlija Čelebi zapisao je još u 17. stoljeću prilikom boravka u našem gradu da je oštra i duga zima, a da su Sarajlije izgledom rumene, navodi Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.
Mirniji život
Taj doček zime zadavao je brige i tegobe Sarajlijama, ali i mirniji i više porodičan život. Ako je bio težak za starije, za mlađe nije, jer su igra i plazanje po snijegu uvijek bili velika radost za djecu.
Dobro nam je poznato da su sanke bile prvo prijevozno sredstvo na svijetu. Po uzoru na velike sanke koje su vukli konji, ljudi su pravili i male za djecu. One su postale omiljena igračka, a od njih su nastale i ligure kao skraćena verzija. Sankanje je tako bilo jedini zimski sport još za vrijeme Osmanske imperije, pa i prije, a dolaskom Austro-Ugarske stigle su i skije, ali i klizaljke.
Prvo klizalište napravio je Da Riva na svom bazenu na ušću Mošćanice u Miljacku. Sarajlije su, zbog specifične konfiguracije terena, pravile i vozile sličure, modificirane klizaljke, napravljene od drveta, sa znatno širom željeznom trakom, potkovanom s donje strane. Potkivanje željezom počelo je i kod sanki i ligura, jer je produživalo vijek trajanja, a i činilo sanke bržim.
Strme ulice
- Sve padine i strme ulice bile su sankališta, gdje se dječija graja čula od jutra do večeri. Navečer bi na sankanje izlazila starija omladina, koja se spuštala i niz duge staze. Omiljene su bile bistrička staza od Toke do Carevog hamama i bjelavska od Grdonja do Titove ulice. Posebno atraktivna bila je ona od Bjelava preko Džidžikovca sve do Velikog parka i tramvajske stanice. Najuzbudljivija je bila trebevićka zbog dužine i krivina i ubrzanja. Kretala je od "Prvog šumara" i išla do grada - navodi Garibija.
Svađe zbog posipanja pijeska
- Staze za sankanje stvarale su probleme starijima. Lokalne vlasti morale su osiguravati put za nesmetano kretanje pa su posipale pijesak. Zanimljiv je bio prizor kada bi iz metalnih sanki zaposlenici Komunalnog preduzeća "Rad" lopatama posipali zelenkasto-smeđi pijesak. Kako su se djeca bunila što im upropaštavaju staze, svađali su se i prepirali pa su bili primorani da to rade sabahile, kada su djeca spavala - govori Garibija.
