Senaid Memić (60), načelnik sarajevske općine Ilidža, redovni profesor na Poljoprivrednom fakultetu i jedan od osnivača Stranke demokratske akcije, ugostio je ekipu “Dnevnog avaza” u svojoj kancelariji. No, kada smo mu predočili da smo pripremili niz pitanja koja će “razotkriti” njegov privatni život, odmah je rekao:

- Šta radimo onda ovdje, hajmo na plantažu.

Telefonski pozivi

Nije nam dugo trebalo da uočimo dvije stvari. Prvo da smo se susreli s izuzetno vrijednim čovjekom, a drugo da naš neobavezni razgovor stalno prekidaju telefonski pozivi. U jednom momentu čuli smo kako govori: “Što me zoveš kad si blizu, što ne zoveš kad si u Parizu?”

- Non-stop sam dostupan i nikad ne mijenjam broj. Ima jedna priča koja kaže da, kada nekoga izaberu u politiku, prva je stvar da zaboravi ljude s kojima se družio i kojima se javljao, a prva stvar kada ga sklone iz politike je da nađe one koje je bio zaboravio. E, ja neću sebi to dozvoliti. Možda sam prezauzet, ali sam ostao isti - kaže Memić.

Ubrzo smo stigli i na plantažu u Hrasnici, a usput nam je Memić rekao da u automobilu uvijek ima makaze, čizme, gajbe, kabanicu, trenirku, patike, ali i da na imanje često zagazi u paradnim cipelama.

- Kao profesor poljoprivrede, red je da imam najljepši i najbolji proizvodni objekt. Tamo ima nekih novih sorti i tipova voća koje treba isprobati i razmnožavati. Trebalo bi da to bude i produkcioni centar i laboratorij za razmnožavanje, međutim, treba završiti i papirologiju. Uglavnom, to je jedan savremen prostor - ističe profesor. 

I dok smo razgledali i ubirali rodove i plodove, Memić je govorio o svojoj velikoj ljubavi - voćarstvu.

- Zasađeno je 450 sadnica višnje, toliko i šljive, negdje oko 2.000 kvadrata aronije, maline 7-8 duluma, dulum kupine, 1.000 sadnica stubaste jabuke, tu je i plastenik s povrćem. Posljednjih sedam-osam godina ne sjećam se da sam kupovao povrće. Na još dva mjesta imam po 4 duluma, voćnjak u Visokom, tamo se lome grane od krušaka. U blizini ove parcele imam 4 četiri duluma zemlje koja su nekada pripadala mome dedi i amidžama. Na njima su još dva plastenika i oko 60 sadnica višnje i jedno 200 sadnica autohtonih bosanskih sadnica jabuka i krušaka. Ima još stotinjak višanja u Visokom. Nafaka je čudo. Jedu i ptice, beru i komšije, a ostane i meni - dodaje Memić.

Godine braka

Memićev mlađi sin Senad pred doktoratom je na Poljoprivrednom fakultetu, gdje je isto zvanje stekao i njegov otac, ali njegovo prisustvo na plantaži nije toliko često. Većinu poslova ovdje, uz pristojnu dnevnicu, obavlja nekoliko studenata.

- Na njivama sam ostao sam. Imam nekoliko studenata koji rade i pošteno ih plaćam, jer ne čini mi to zadovoljstvo da bih imao neku materijalnu korist. Senad se bavi biznisom druge vrste, pa nije previše aktivan, ali kada je u pitanju fakultet, odradio je ono što treba, laboratorijski i na terenu - dodaje Memić.

Ponosan je i na svog drugog sina Bilala, a posebno zbog toga što je četiri puta postao djed.

- Senad ima 31 godinu i kćerke Nazifu i Asiju, Bilal je godinu stariji i ima Emina i Umu. Snahe su Elma i Indira. Inače, njih dvojica su rođeni i prve godine života proveli u Derventi, gdje sam sa suprugom Validom živio osamdesetih. Nas dvoje proslavili smo 33 godine braka. I to finog braka. Nije bilo ni pola sata da nismo govorili jedno s drugim. Normalno, bilo je stvari o kojima ne mislimo jednako, kad sam u pravu, bilo je po mome, kad nisam, nije i to je to - iskren je Memić. 

Načelnik Ilidže tvrdi da je ponekad aktivan 18 sati dnevno i da se razumije i u neka druga zanimanja.

- Imam više od pet hiljada knjiga u kući koje listam, a znam raditi razne poslove. Recimo, mogao bih biti električar, mogao bih malterisati, na rukama mi možete vidjeti posljedice bavljenja drvetom. Znam dosta stvari raditi. Jedini je problem što me hoće posao. Čitav život sam radio dva jaka i važna posla istovremeno. Sada sam načelnik i profesor na fakultetu. U Derventi sam nekad i po šest predmeta predavao u Srednjoj poljoprivrednoj školi, bio rukovodilac na plantaži. Kada izbijem rat, 30 godina radnog staža, a nikada nije bilo dana da nisam radio na dva mjesta - pojašnjava Memić.

Nisam strog

Posao profesora i danas obavlja s mnogo volje i kaže da nije strog.

- Nisam strog. Tamo sam da budem studentima na usluzi da ih naučim ono što ne znaju i da ih uvedem u ovo zanimanje. Ukoliko oni to neće, oni će kad-tad u životu otići i raditi nešto drugo. Ako ne nauče kako treba, brukat će i sebe i mene, sebe više. Svi studenti znaju da kod mene nije problem dobiti potpis i izaći na ispit i apsolutno svi dolaze na nastavu. Predavanja traju i do četiri-pet sati - dodaje Memić.

Na kraju, dotakli smo se i obrazovanja kroz koje je on prolazio. Sjećanja na disciplinu Prve klasične gimnazije u Sarajevu itekako su i danas snažna.

- Kroz moj razred procirkuliralo je nekih 60 đaka, a završilo nas 26. Ja nisam imao problema, od 14 predmeta imao sam 11 dvica i nikad keca. Učili smo engleski, turski, arapski, latinski, grčki, francuski, njemački, ruski, historiju umjetnosti, historiju muzike - prisjeća se Memić.

Dobrota ne može biti uzalud

- Imam običaj da višak sredstava dajem drugima. Nije svaki komad hljeba namijenjen baš meni. Ima i drugih ljudi do kojih kroz moje ruke ide nafaka. Ima dosta omladine koja hoće raditi za pristojnu dnevnicu i radi na plantaži. Nemam plantažu iz materijalnih potreba. Ništa mi u životu ne nedostaje. Sretan sam i nije mi se desilo da sam pomogao nekome nešto, a da mi se to nije vratilo na hiljadu načina. I sad ima troje-četvero studenata i đaka koje stipendiram. Bilo je đaka iz medrese, ali to nije baš za priču. Dobrota ne može biti uzalud - poručuje Memić. 

Život u Derventi

Nakon završenog fakulteta sa suprugom Velidom Memić odselio se u Derventu, gdje su, kako kaže, živjeli pet poljoprivrednih sezona. 

- Živjeli smo tamo od 1981. do 1986. godine. Djeca su se rađala u Derventi. Ovdje sam imao i imovinu i sve, ali nisam htio da me iko zapošljava preko veze. Našao sam sebi posao i radio i vratio se kada sam našao posao ovdje. Nikoga u životu nisam molio da mi čini uslugu. Uvijek sam imao lijepe prihode, prva moja plaća bila je veća u odnosu na druge inžinjere. Počeo sam kao pripravnik raditi u Derventi za 1.200 maraka - prisjeća se Memić.

Senadova višnja

- Na imanju imamo autohtonu višnju koja nije rodbina ni francuskim ni mađarskim ni turskim višnjama. To je jedina višnja koja se može zelenom reznicom razmnožavati. Jako je krupna i lijepa, viša od tri centimetra, a kada se jede, slatka je kao trešnja. Još joj nismo dali ime, zovemo je Senadova višnja - kaže Memić.