Problemi sa vodosnadbijevanjem u prijestolnici Bosne i Hercegovine svakodnevna su noćna mora većeg dijela građana Sarajeva.

Razvojni program Ujedinjih nacija pozabavio se ovom problematikom, te angažirao stručnjake koji su dali svoju analizu stanja vezano sa cijene usluga vodosnadbijevanja.

UNDP je prepoznao naše probleme, naročito u Sarajevu, s vodom. „Dar od Boga“, naše ljudsko pravo na vodu iskorištavamo nesebično, nesvjesni da se i prema vodi moramo odnositi s poštovanjem, racionalno, pametno.

Upravo zato novi projekt UNDP nastoji pomoći vodovodnim poduzećima u BiH u nastojanjima da optimiziraju svoje djelovanje i tako minimiziraju sve odnosne troškove, koji zatim pravilnim određenjem cijene i prihvatnjem iste u općinskom vijećima trebaju biti i pokriveni. 

„Cilj je da nijedna generacija stanovnika ne ugrozi vodoopskrbu sljedeće generacije svojim zanemarivanjem održivosti postojećih vodovodnih sistema“, kaže na početku razgovora prof.dr Branko Vučijak, ekspert za određivanje cijene usluga vodosnabdijevanja angažiran od UNDPa.

Kako zapravo dobijemo vodu iz slavine u svom stanu, koji put ona pređe prije nego stigne u naše čaše i umivaonike? 

„Voda za potrebe opskrbe stanovništva u gradovima u BiH najčešće se crpi iz podzemnih rezervoara vode, nekada i sa većih dubina.  Rjeđi su slučajevi da se voda zahvata iz nekog otvorenog vodotoka ili rezervoara ili se jednostavno uzima direktno sa izvorišta. Takva voda se obično dodatno prečišćava prije nego se pumpa putem cjevovodne mreže do slavine svakog priključenog kućanstva. Put koji voda pređe može biti i nekoliko desetina kilometara od crpilišta do slavine – samo rijetki gradovi imaju zahvaćeni izvor vode na većoj nadmorskoj visini pa voda teče samo zbog gravitacije, ostali moraju tu vodu pumpati da bi stigla u svaki dom“. 

Zašto se voda plaća i zbog čega se cijena vode razlikuje od grada do grada u BiH? 

„Voda jeste ljudsko pravo, ali ona sama ne dolazi u naše stanove. Da bismo otvaranjem slavine dobili vodu, potrebno je prethodno navedeno zahvatanje vode koje može biti i jako daleko od našeg doma, a nakon prečišćavanja i transport te vode skupim pumpanjem. Može se reći da, u stvari, plaćamo samo za uslugu dovođenja vode u naš dom.  Cijena vode u osnovi nije određena tako da donese profit vlasniku vodovodnog sistema, ali ona mora osigurati da se pokriju svi troškovi nastali pružanjem ove usluge. Kako neki gradovi imaju gravitacione vodovode bez pumpanja, očito će njihovi troškovi biti manji nego u gradovima u koje voda dolazi iz veće daljine i pumpanjem“.

Koje troškove treba pokriti cijena vode? 

Prije svega to su redovni ("operativni") troškovi koji nastaju vršenjem navedenih funkcija – najveći udio imaju troškovi električne energije utrošene za crpljenje vode i pumpanje kroz vodovodnu mrežu, kao i troškovi samih zaposlenika koji održavaju tu mrežu, nadziru zahvat vode i njeno prečišćavanje, popravljaju, mijenjaju i očitavaju vaše vodomjere, izdaju vam račune i vrše sve druge potrebne funkcije. Obično ova dva troška čine najmanje 90 posto operativnih troškova, a tu su još i troškovi kemikalija za prečišćavanje vode, goriva, uredski troškovi i drugo.

Ali da bi izgrađena vodovodna mreža mogla trajno vršiti svoju funkciju, nije dovoljno samo koristiti je za opskrbu stanovništva. Ona se vremenom oštećuje, pojavljuju se curenja, sve se više vode zahvata, a manje dolazi do korisnika – zato je neophodno osigurati i novac za troškove redovne obnove i zamjene dijelova već postojeće vodovodne mreže. Za građevinske objekte se obično kaže da im je životni vijek 50 godina, a to bi za mrežu značilo  da se svake godine u prosjeku treba zamijeniti/obnoviti prosječno 2 posto cijevi. I taj trošak bi trebalo pokriti iz cijene vode“.

Šta ako cijena vode nije dovoljna da pokrije sve troškove? 

„U BiH praksi se od prikupljenog prihoda putem računa za vodu (na osnovu usvojene cijene) novac uvijek  prvo izdvoji za plaćanje troškova zaposlenika. To se pravda postojećim kolektivnim ugovorima i obavezama prema zaposlenicima. Zatim je na redu plaćanje računa za električnu energiju, najvećim dijelom utrošene za zahvatanja/crpljene vode, te njeno pumpanje kroz mrežu. Ako se ovaj trošak ne plati, može se desiti da se struja isključi i da zatim svi ili većina korisnika više nema vodu u svojim stanovima i kućama.

Tako se, tek nakon pokrivanja ovih troškova, iz ostatka prihoda radi  redovna obnova i zamjena cjevovoda u mreži. Kako je taj ostatak prihoda vrlo često mali ili nepostojeći, mreža nije kvalitetno održavana i posljedica je postupno povećanje curenja u mreži. Tu posljedicu korisnici ne osjete odmah, jer se tada zahvati više vode iz prirode, ako je ima dovoljno. Ali u dužem periodu takvo zanemarivanje održavanja mreže vodi prvo ka obustavi isporuke vode noću, pa smanjenom tlaku u mreži i po danu, pa redukcijama u dijelu dana, pa ... a ako se tlak vode u cjevovodu smanji toliko da postane manji od tlaka u okruženju cijevi, može doći i do usisavanja nečistoća iz okruženja putem rupica iz kojih inače curi voda. A to je onda još i rizik po zdravlje.

I posebno treba napomenuti, ako iz vodovodne mreže iscuri i do 70 posto vode, da se takva curenja tek poslije niza godina mogu umanjiti do relativno prihvatljivih 20 posto. Dakle, ako ste već stigli do noćnih i povremenih dnevnih redukcija, nećete lako i brzo izaći iz takve situacije, bolje je izbjeći da do toga dođe (a veći broj vodovodnih sistema u BiH već ima takve, pa čak i veće, gubitke)“.

Da li to znači da se cijena vode treba povećati? 

„Ne, taj se zaključak ne može općenito izvesti za sve sredine u BiH! Naprotiv, posve je moguće da je cijena vode u nekim gradovima u BiH i sada veća nego što bi morala biti. Naime, uz to da troškove treba pokriti, treba dodati i da ti troškovi moraju biti optimalni i stoga opravdani, a ne rasipni. Treba razmisliti i racionalnom zapošljavanju. Brojni uspješni vodovodi imaju samo jednog zaposlenika na 1000 stanovnika koje opskrbljuju vodom. Ne govorimo sad da prekobrojne treba odmah otpuštati, već ih preusmjeravati na druge poslove, poput obnove mreže, smanjenje gubitaka ili druge vrste komunalnih usluga “.

Koliki treba biti moj račun za vodu? 

„Cijena je u svim BiH gradovima određeno jedinično, po m3 potrošene vode (uz eventualno fiksne mjesečne iznose koji se odnose na zamjenu i očitanje vodomjera, izradu računa i sl.).  Dakle visina računa ovisi o vlastitoj potrošnji – u većini EU zemalja ona iznosi 3,5 – 5,0 m3 mjesečno po stanovniku, odnosno 120-170 l dnevno. Ako vaš račun pokazuje veću prosječnu potrošnju, vrlo je vjerojatno da u zgradi li stanu (u svakom slučaju poslije vodomjera) imate curenja, pa ih nastojte otkloniti da bi vaš račun bio manji“.

Kako mogu uštediti vodu i tako smanjiti svoj račun za vodu? 

„Prije svega treba otkloniti sva curenja vode. Npr. vodokotlić koji ne zatvara već curi nakon punjenja brzinom od 1 litar u minuti bi na taj način "potrošio" čak 43,2 m3 vode mjesečno, više nego 8 osoba!

Također je poznato da se tuširanjem umjesto kupanjem u napunjenoj kadi troši 2-3 puta manje vode, strojno umjesto ručno pranje posuđa (naravno i rublja) također osigurava uštedu, kapljični nastavak dodat na slavine razbije vodeni mlaz na male kapljice stvarajući dojam veće potrošnje a zapravo štedi vodu, treba izbjegavati pranje automobila otvorenim crijevom ili na takav način zalijevanje vrta, plovak vodokotlića se može podesiti na manje punjenje, i drugo“.