Katolička zajednica je dolaskom Austro-Ugara u Sarajevo 1878. godine počela jačati i povećavati se mada su i u doba Osmanlija bili nastanjeni na desnoj obali Miljacke, u mahali zvanoj Latinluk, sa svojom centralnom župnom crkvom. Porast broja katoličkog stanovništva potaknuo je tadašnje Sarajlije, zajedno s Austro-Ugarima, na gradnju nove glavne župne crkve u Sarajevu, ističe Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada. 

Rana gotika

Za ovu namjenu vlasti su izabrale lokaciju na kojoj ni na kakav način neće ugrožavati druge vjerske objekte, koji su, zbog multireligijskog mozaika našeg grada, bili u blizini. Sarajevo je i tada, a i danas, poznato po tome. Kao idealna lokacija odabrano je mjesto nekadašnjeg janjičarskog vojnog logora.

Gradnja tako velike župne i ujedno stolne Katedrale Srca Isusova, povjerena je arhitekti Josipu Vancašu, koji ju je napravio u stilu rane gotike, od tesanog kamena. Piramidalni izduženi krovovi pokriveni su bakrom, a dva velika tornja na katedrali dosežu visinu od čak 43 metra. U zapadnom tornju je veliko zvono, teško dvije i po tone, a u istočnom tornju je pet manjih zvona.

- U kombinaciji, oni prave zvuk dobro poznat uhu svakog Sarajlije. Katedrala je duga 42, a široka 21 metar, u tlocrtu ima oblik križa, a svod je u glavnoj lađi visok 13,5 metara. Crkva može primiti 1.200 vjernika tokom mise. Pročeljem dominira velika rozeta s dekorativnim staklenim vitražom. Prepoznatljiva osmerolisna rozeta se, također, nalazi na grbu Kantona Sarajevo – ističe Garibija.

Glavni oltar izrađen je od mermera, a gradila ga je kompanija iz Trsta. Pored njega, u Katedrali je i manji oltar Ćirila i Metoda. Freske su radili poznati rimski majstori, koji su ukrašavali i crkve i kapele u Vatikanu. Crkva je bogato ukrašena kipovima, raspelima, vitražima, freskama i drugim ukrasima. Njih su darovali katolici iz mnogih bosanskih gradova, ali i iz Hrvatske, Češke i drugih zemalja.

Upravo je za potrebe gradnje ove crkve napravljen kolski tramvaj sa željezničke stanice 1884. godine. To je, ujedno, bila i preteča čuvenog sarajevskog tramvaja.

Katedrala je završena 1889. godine, a posvetio ju je biskup Josip Juraj Štrosmajer. Prema ovom biskupu, ime je dobila i popularna ulica koja vodi na trg ispred Katedrale i na glavni ulaz. Porodica Štrosmajer korijene je vukla iz Njemačke, a Josip je rođen u Osijeku. Doktorirao je dva puta, i to iz oblasti psihologije u Budimpešti i iz filozofije i kanonskog prava u Beču.

Prva sanacija

- Prva velika rekonstrukcija Katedrale napravljena je 1932., na 50. godišnjicu obnove redovne crkvene uprave u BiH. U prvom planu bila je obnova freski potamnjelih zbog oksidacije. Druga velika obnova bila je krajem osamdesetih prošlog stoljeća, a sanacije su izvršene i nakon agresije na BiH, jer je objekt pretrpio određena oštećenja – pojašnjava Garibija.

Sarajevska Katedrala je stolna katolička katedrala u BiH, gdje bosanski nadbiskup drži glavne mise za Božić i druge velike blagdane. U blizini se nalaze Katolički bogoslovni fakultet i sjemenište te zgrada Nadbiskupije, u kojoj je boravio i papa Ivan Pavao II tokom svojih posjeta Sarajevu 1996. i 2003. godine. Ispred je podignut njegov veliki kip. U Katedrali je, također, 2015. boravio i papa Franjo tokom njegove posjete našem gradu.

Jedan od simbola grada

Katedrala je jedan od najprepoznatljivijih simbola Sarajeva. Posebno ruho dobije za Božić, kada je krase velike okićene jelke, a ovdašnje ponoćke, danas kao i nekada, posjećuju građani svih vjeroispovijesti.