U radnji Elsada Čukurije, jedinog sarajevskog vagara, provjerili smo da li još ima onih "koji bi i givikt pokvarili". Iako se ova izreka još zadržala u narodu, to se ne može reći za zanat kantardžija.
Precizna mjerenja
- Došlo je vrijeme zamjene mehaničkih digitalnim vagama - kazao nam je Čukurija te je dodao kako se ovim poslom bavi 35 godina, a zanat je naučio od porodice Misić.
Kada je u pitanju budućnost zanata, nije optimističan.
Naglašava kako se nekad moglo živjeti od ovog deficitarnog zanimanja, a u njegovoj radnji nekad su se popravljale vage i za trgovce, zlatare, apotekare te za ostale profesije gdje su bila potrebna precizna mjerenja.
Težina se mjeri i danas, ali prevagu odnose praktičnije, digitalne vage, koje Čukurija, također, popravlja, a osim težine, kupcima pokazuju i cijenu.
- Kod mene najčešće dolaze trgovci i zlatari, ali i svi oni koji se bave javnim mjerenjem. Prema pravilima Instituta za mjeriteljstvo BiH, oni su dužni da svake dvije godine izbaždare svoje vage - ističe Čukurija te dodaje kako od tih troškova zavisi i njegova zarada.
Različite težine
Zbog toga su i givikti različite težine dio nezaobilaznog inventara u radnji, gdje u izlogu, uz tasove starih vaga, služe kao reklama, jer privlače pažnju prolaznika kroz starogradsku ulicu Sagrdžije.
Kućne vage
Kao kod drugih zanatlija, Čukurija ističe da ponekad nastupi period bez posla i zarade, a nekad se popravlja i po nekoliko vaga kako iz Sarajeva, tako i iz okolnih gradova. Ipak, uvijek vrijedi jedno pravilo.
- Popravke manjih kućnih vaga nikad se ne naplaćuju - ističe Čukurija.
