STARO SARAJEVO Čuva se tradicija ribolova

Ribe se hvatale rukama u potocima ispod stijena

A. NALO
21.05.2018 06:38

Foto: Fotografija Miljacke iz 1939. godine

Dolazak toplijih dana nekad je bio i nagovještaj otvaranja kupališta na rijekama u našem gradu, a rijetke su bile Sarajlije koje nisu znale plivati.

- Mada je u Sarajevu bilo i vještačkih bazena i protočnih jezera, gradska raja nekadašnjeg Sarajeva više je voljela kupanje na jalijama, to jest obalama, a najpoznatija jalija bila je upravo u gornjem toku Miljacke, popularnija kao Bembaša, odnosno Dariva – govori Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.

Čuvanje zraka

Na ostalim rijekama i njihovim pritokama bila su, također, brojna mjesta okupljanja i plivanja. Hiljade Sarajlija znale su hrliti na obale Miljacke, ali i Željeznice, kako bi se osvježili.

Osim sunčanja i plivanja, posebna je bila tradicija ribolova, koja se čuva od davnina do danas. Na nešto većim bentovima, kako se popularno zovu sva dublja mjesta na Miljacki, Željeznici, Zujevini, Koševskom potoku... hvatalo se na mrežu, plivanjem u dubinu i navlačenjem ribe u mrežu. To je tražilo vještinu, hrabrost i veliku mogućnost dužeg čuvanja zraka i ronjenja.

S druge strane, hvatanje ribe rukama na potocima ispod stijena bilo je manje naporna vještina, s tim da su ti momci morali imati veliku koncentraciju i strpljenje. Riba se rukama hvata bez grubosti, prstima se nježno napipa riba i brzim naglim pokretom izvuče iz vode.

- Najinteresantnije su bile priče i skečevi nastali dok je ondašnja milicija hvatala i ganjala momke koji su nezakonito hvatali ribu. Oni bi, gazeći po rijeci, bili nepristupačni miliciji pa je razgovor između njih bio interesantan. A kasnije bi se ti susreti ispunjeni šalama i dosjetkama prepričavali. Umjesto da momci završe s kaznama, milicioneri bi uglavnom završavali s ribama kao poklonima – navodi Garibija.

Važno je napomenuti da su Miljacka i njene pritoke bile poznate po čistoći, toliko da se voda mogla piti na skoro svakom mjestu. Najbolji primjer za to je nekad živi vodeni svijet sarajevskih rijeka, gdje je bilo raznih riba, od potočne pastrmke, klena, sape, plisa pa do malenih gaga.

Potok Pastrma

U potocima je najviše bilo pastrmke. Ostale ribe također su se zadržavale u Miljacki. Jedan potok koji se ulijevao u Bistricu i dalje u Miljacku čak je i nosio ime Pastrma, upravo zbog toga što je bio bogat potočnom pastrmkom.

I dalje se peca

Kod rezervoara Mošćanice nekad se nalazilo mrjestilište, odakle se vršilo poribljavanje u našem gradu. Danas u sarajevskim rijekama, uprkos svemu, i dalje ima ribe. Svjedoci smo da ribari i dalje pecaju, a da ne govorimo o Mošćanici, Zujevini...

Rakovi u gornjem toku Miljacke

- Ribari rado govore i o pojavi rakova u gornjem toku Miljacke, što je znak čistoće. Sve ovo pokazuje kakav je potencijal naših rijeka i kako nam malo treba da se riješimo zagađenja i da oživimo svoje rijeke – ističe Garibija.

NA VRH