Posebnu ljepotu sarajevskim sokacima oduvijek su davale kaldrme. Znale su biti od neobrađenog kamena, a i od lijepog i stiliziranog. Na posebnim mjestima popločavalo se geomatrijskim, lijepo isklesanim kamenom. Posebne unikatne avlije i dijelovi sokaka po trotoarima radili su se od oblutaka, odnosno od riječnog kamena.
Vrijedna historijski
- Upravo su sarajevske avlije najčešće bile ukrašene tom kaldrmom, koja se hiljadama godina valjala u Miljacki da bi dobila oblinu. Stari preci su gaženjem po toj kaldrmi nekako pokazivali i to vrijeme pa je sarajevska kaldrma sama po sebi ćibarasta, a historijski veoma vrijedna – govori Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.
Sokaci su se uglavnom popločavali krečnjakom, a ivičnjaci štokovanom hrešom. Bilo je to problematično za održavanje, posebno na frekventnim mjestima. Uzrok je bio što krečnjak nije odolijevao dobro zubu vremena, habanju i vremenskim neprilikama, posebno kad bi gradom zavladali veliki minusi.
Rješenje tog problema stiglo je pred sami kraj Carevine, tačnije 1870. godine, kad je kod nas pronađen kamen vulkanskog porijekla, velike čvrstoće, takozvani granit. On je poslije bio izvanredna prilika da se tadašnje glavne džade prekrivaju baš ovim kamenom. Dolazak Austro-Ugara to je ubrzao pa je počela masovna eksploatacija granita.
- Naš granitni kamenolom leži u blizini Jablanice, između Prenja i Čvrsnice. Taj poznati kamen, koji mi još zovemo jablanički granit ili gubra, postao je osnova novog kaldrmisanja Sarajeva granitnom kockom. Koliko je dobar i kvalitetan ovaj kamen, govori i to što je Ivan Meštrović, jedan od najpoznatijih kipara novog doba, za njega kazao da je neuništiv. Stoga su čuvena Meštrovićeva djela, poput Spomenika neznanom junaku na Avali u Beogradu, kao i Njegošev mauzolej, rađena upravo od jablaničkog granita. Ovaj kamen koristio se i za gradnju Gradske vijećnice u Berlinu, Bečke opere i Akademije nauka i umjetnosti u dalekoj Moskvi – ističe Garibija.
Veliki majstorluk
Skoro da i ne postoji veći grad u Evropi u kojem nema jablaničkog kamena. Samim tim, Austro-Ugari su ga koristili i za potrebe Sarajeva, a to sve se nastavilo kroz zajednicu jugoslavenskih država. Znalo se da je granitna kocka idealna za brdovita područja, a koliko je važna i estetski bitna, najbolje pokazuju trgovi Beča, Pariza, Stambola... Osobenost kaldrmisanja granitom su stari gradovi, ta gubra ili kocka je, otprilike, dimenzija 10 sa 10 centimetara i lomljena je, a traži veliki majstorluk za postavljanje. Položiti i postaviti kocku je skupo, ali je u perspektivi, zbog dugovječnosti, znatno jeftinije od asfalta, a da i ne govorimo o ljepoti.
Kontrast na Alifakovcu
Danas je granitna kocka upečatljivo obilježje nekih od najljepših sarajevskih ulica. Posebno je interesantno bilo njeno postavljanje na Kovačima. Popločavanjem platoa Kovača i spuštanjem kocke niz strme Kovače na poseban način su se nadovezali s Baščaršijom. Još jedan karakterističan spoj kocke i stare bosanske arhitekture srećemo na Alifakovcu, gdje se možda i najjasnije vidi specifičan kontrast tamne granitne kocke i bijelih fasada bosanskih kuća – pojašnjava Garibija.
Moramo se zalagati za povratak i očuvanje kocke
Jedan od sarajevskih suvenira je i poznata “Sarajevska kocka”, koja je izvedena iz Rubikove kocke, a pokazuje upravo strah da će kocka polako i nestati iz našeg grada, jer je suvenir obično i sjećanje na nešto što je bilo.
