Izgled nekadašnjih bakalnica

STARO SARAJEVO

Od bakalnica i daira do Robne kuće “Nama”: Kako se razvijala trgovina u Sarajevu

Autor: M. DAKIĆ
26.08.2018 18:15
A
A
A

Prije nego što je utemeljeno Sarajevo, trgovački poslovi u ovoj dolini odvijali su se u blizini današnje Alipašine džamije. Trgovina se na ovom mjestu odvijala utorkom, koji se računao kao pazarni dan.

- Tako je prostor dobio naziv Utorkovište. Pazar je polako prešao uzvodno u Staru varoš, na mjesto gdje se danas nalazi Baščaršija – govori Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.

 Nazivi ulica

Pazar koji se odvijao na tom prostoru, bio je i ključan za trgovinu ljudi koji su sa svih strana pristizali u Sarajevo. Tako se u Staroj varoši polako razvijala trgovina, prepoznatljiva za ovu našu dolinu. Kasabe su polako rasle i pretvorale se u grad koji se utemeljio po dolasku Osmanskog carstva. Počeli su nicati zanati i čaršije po strogo uređenom urbanističkom rješenju. Od njih su se mnoge i danas sačuvale, ako ništa, kroz nazive ulica. 

- Pored zanatskih radnji nicale su i bakalnice, prodavnice mješovite robe. Bakalnice su se javljale i po čaršijama i po mahalama, a upravo su njihovi vlasnici bili poznati građani, koji su tako stjecali bogatstvo. Dio svog bogatstva mnogi bakali su, ujedno, vakifili i činili dobročinstva. Nisu to bili samo muslimani nego pripadnici svih konfesija – pojašnjava Garibija.

Rast Sarajeva i njegovo širenje natjeralo je tadašnje vlasti da u Sarajevu, pored velikog broja hanova i karavan-saraja, počnu graditi i bezistane, što bi bio ekvivalent današnjim trgovačkim ili, popularno nazvanim, šoping-centrima. Tako je procvat trgovine u Sarajevu dobivao novu dimenziju. Razmjena i prodaja se vršila s brojnim gradovima, od zapadnih dijelova Evrope do istočnih krajeva Osmanskog carstva. Danas smo svjedoci ostataka tih nekadašnjih šoping-centara, kao što su Brusa bezistan i Gazi Husrev-begov bezistan.

Posebno je bio čuven Brusa bezistan, u kome se najviše prodavala svila. Da bi opsluživali bezistane i bakalnice, u Sarajevu su nicale i posebne prostorije za čuvanje robe. Zvale su se daire, što znači “krug”. U dairama su bile poredane kamene magaze s teškim metalnim vratima, zaštićene od krađe i požara. Prodaja naveliko se, također, dešavala upravo u dairama.

- Daira je u Sarajevu bilo pet, a nama su na čuvanje ostale tri. Velike daire danas su preinačene u Muzej Kuća sevdaha, druge su daire kod Stare pravoslavne crkve i treće su Male daire, koje su to ime naknadno dobile. Vrijeme je tako teklo, a Sarajevo je, pored trgovačkog, postalo i zanatski centar, a onda i musafirski centar s više od 50 hanova i karavan-saraja – naglašava Garibija.

Dolazak Austro-Ugara na ove prostore nije znatno promijenio trgovački duh Sarajeva. Koliko je tada grad bio jak, najbolje pokazuju i brojne građevine koje su iza sebe ostavili. Za potrebe takve jake trgovine i ekonomije, nove vlasti počele su graditi i skladišta tako velika da su ih snabdijevali vozovima. Jedno od najpoznatijih skladišta bilo je u blizini Ferhadije, gdje je tramvajskim šinama vozio Ćiro pa se kružnim tokom kroz Ćemalušu, današnju Titovu ulicu, vraćao prema stanici.

U to doba, niklo je više tadašnjih robnih kuća, koje su Sarajlije uporno i dalje nazivale bakalnicama. Bile su to sve veleljepne zgrade, a najviše ih je bilo na potezu Ferhadije, Ćemaluše i u Tašlihanskoj ulici , današnjoj ulici Zelenih beretki. Među najzanimljivijim zgradama napravljenim za robne kuće je i zgrada u kojoj se danas nalazi Umjetnička galerija BiH. Te velike šoping-centre držali su poznati sarajevski i strani poduzetnici, među njima i veliki broj sarajevskih Jevreja.

Lanci centara 

Odlaskom Austro-Ugara i dolaskom Jugoslavenske zajednice, trend bakalnica i trgovačke aktivnosti u Sarajevu nije stao nego je nastavio rasti. Današnja srednja generacija sjeća se robnih kuća “Nama” po našem gradu, a da bismo to bolje približili, “Nama” u prijevodu znači “Narodni magacin”. Lijepo je kazati da korijen robnih kuća “Nama” seže sve do Austro-Ugara, kad su se bečki trgovci Tastner i Ohler, jedan Jevrej, a drugi Čeh, udružili i pokrenuli lanac tih trgovačkih centara širom carstva, a nisu izostavili ni naše krajeve.  

Jugoslavenske vlasti su odmah poslije Drugog svjetskog rata nacionalizirale svu tu imovinu u svim gradovima, pa i u Sarajevu. Tako je imovina došla u ruke naroda, onako kako u prijevodu njeno ime i znači, te je postala osnova za razvoj nove moderne trgovine. Pored “Nama”, u gradu su male bakalnice prerasle u popularne granape. Granap je bila skraćenica za Gradsko nabavno preduzeće – navodi Garibija.

“Sarajka” na 18.000 kvadrata

Kruna razvoja trgovačkih radnji u Sarajevu desila se 6. aprila 1975. godine otvaranjem Robne kuće “Sarajka”. Narod ju je odmila zvao “Plava ljepotica”, bila je najveći trgovački centar u BiH sa površinom od skoro 18.000 kvadratnih metara na pet spratova. 

Roba plivala čaršijom

- Od svih bakalnica, neke su preživjele s drugom namjenom, a neke su nestale. Sarajlije ipak najviše pamte i najviše vole pričati baš o onim malim starim bakalnicama i trgovačkim radnjama čija je roba, usljed velikih kiša i pljuskova, često znala zaplivati čaršijom. Najinteresantnije je bilo kada bi voda ponijela lubenice niz sokake i čaršiju – ističe Garibija.