SARAJEVO

Sjećanje na godišnjicu početka agresije: Svaki dan mogao je biti posljednji

Ne smijemo se predati, moramo ostati jaki, govorili smo sami sebi i drugima... <195> Stekli smo i brojne prijatelje iz svijeta koji su nam pomagali

Svakodnevne slike Sarajeva od 1992. do 19995.

Piše: M. DAKIĆ

6.4.2019

Tokom 1.425 dana opsade ubijen je 11.541 građanin Sarajeva. Među njima 1.601 dijete. Svaki dan mogao je biti posljednji, od tog 5. aprila 1992. do 29. februara 1996. godine.  

I danas se, sigurno, oni koji su prošli taj užas ponekad probude jer im prolaze slike koje se teško mogu izbrisati. Kako trče izbjegavajući metke onih s brda, kojima smo bili žive mete.


Nikad viđeno

Da djeci negdje nađu malo mlijeka u prahu, da donesu kući hljeb, usput u parku pokupe nešto granja da se naloži vatra u nekom šporetu, bubnjari ili staroj, iz podruma izvučenoj peći „kraljici“. Za naftaricu je već bila fantazija...

Kako se ne sjetiti i danas i uvijek dok je vijeka da su na mostu Vrbanja ubijene Olga Sučić i Suada Dilberović i da je užas krenuo...

Te spodobe sa snajperima, puškama, granatama, držeći grad u nikad viđenoj i doživljenoj opsadi, nisu birale, ni djeca, ništa im nije značilo. Bilo, ne ponovilo se nikome.

I tako do kraja opsade, 44 duga i teška mjeseca.

Ali, nisu uspjeli. Sarajevo je preživjelo i kada se mnogima činilo da je to nemoguće.

Kada se sjetim šta smo sve radili, ne samo da se preživi nego i da se ne klone duhom, da se ne predamo. Ne smijemo, moramo ostati jaki, govorili smo sami sebi i drugima... Bilo je i pozorišnih predstava, čuveni izbor za Miss opkoljenog Sarajeva, koncerata, pa SFF, izložbe... Kao da je sve najnormalnije.

Sjetim se onih starijih koji su dolazili s leptir-mašnom, dama koje su izvlačile iz ormara svečane haljine, s ponekom rupom od gelera... nismo se dali. Nismo!

Svi imamo sjećanja na dobre ljude, na nečiju gestu kada vidi majku s malom bebom, kao što se dešavalo mojoj supruzi, da izvade iz cekera nešto mlijeka, keksa, „nek' se nađe maloj“.


 Podrška prijatelja


I zato ne smijemo to zaboraviti, nikad. Moramo pamtiti one koji su dali ono najvrednije, život, da se odbranimo od zla. 

Trebamo pamtiti i prijatelje koje smo u tom užasu stekli, onima koji su dolazili da nam daju podršku, da nas ohrabre, da sviraju, pjevaju, glume, kao Brus Dikinson (Bruce Dickinson), koji će primiti priznanje „Počasni građanin“.   

I neka nam bude opomena, svoj grad, svoju državu moramo voljeti i čuvati.  


11.541 građanin Sarajeva ubijen tokom opsade


1.601 dijete ubijeno




Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.