BIO ZAŠTITNI ZNAK GRADA

Održana komemoracija Čičku: Nema odmora dok traje rock’n roll obnova

Uz taktove i pjesmu Indexa i izjave saučešća porodici, okončana je današnja komemoracija

A. K.

Održana komemoracija Čičku

Foto: Služba za protokol i press Vlade KS


Povodom smrti Želimira Altarca Čička, najuticajnijeg kreatora sarajevske muzičke scene, održana je komemoracija “Nema odmora dok traje rock’n roll obnova”. Od Altarca su se oprostili njegovi najbliži – rodbina, prijatelji i kolege, saopćila je Služba za protokol i press Kantona Sarajevo.

Prvi se ovom tužnom skupu, organiziranom u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama, obratio Čičkov saradnik Željko Škarić Pancho koji je, između ostalog, podsjetio na Čičkovu kultnu rečenicu: “Nema odmora dok traje rock’n roll obnova”.

- Ova Čičkova rečenica će trajno podsjećati na njega i bit će motiv i slogan našeg daljeg rada i djelovanja - kazao je u oproštajnom govoru njegov saradnik Škarić.

Pomagao drugim bendovima

Prisutnima su se obratili i Vladimir Čolaković, Mirza Salković, Irfan Čengić te Denis Challenger, a pisanu poruku je poslao i Sejo Saxon.

- Ostaje velika praznina, on je bio zaštitni znak ovog grada. "Od prve cigle" je učestvovao u izgradnji sarajevske muzičke scene. Dugo je bio jedini čovjek koji je davao šanse predgrupama i novim bendovima. Pomagao je drugim bendovima da dobiju svoju prvu šansu. Ne postoji bend u gradu koji nije prošao kroz Slogu i radio sa Čičkom - poručio je Sejo Saxon.

 Uz taktove i pjesmu Indexa i izjave saučešća porodici, okončana je današnja komemoracija.

Osim supruge Edine Gugić, oproštaju od Želimira Altarca Čička su prisustvovali premijer Kantona Sarajevo Edin Forto, zastupnik u Skupštini Kantona Elmedin Konaković, načelnik Općine Centar Srđan Mandić, njegovi prijatelji i saradnici Vanja Tešić, Mladen Vojičić Tifa, Melisa Lekić, Robert Salom, Mevro Maestro, Lejla Trnčić, Goran Behmen, Senad Zaimović, Aldi Halilović, Davor Ebner, Damir Arslanagić, Ana Mrnjavac i Alen Mulović.

 Želimir Altarac Čičak bit će sahranjen 30. marta na groblju Bare u 13.45 sati.

Počasni građanin Sarajeva

Altarac će ostati upamćen kao pionir disk-džokejstva, urednik i voditelj mnogih popularnih radijskih i televizijskih emisija, promotor i organizator velikih rock spektakala, publicist i animator rock kulture, inicijator mnogih muzičkih manifestacija koje su postale tradicionalne.

 U drugoj polovini šezdesetih godina proteklog stoljeća često je nastupao na večerima poezije govoreći svoje stihove po studentskim domovima i domovima kulture, gdje je stekao brojnu publiku. Bili su to Čičkovi muzičko-poetski performansi na kojima bi kao gosti, njegove stihove govorili Etela Pardo i Branko Ličen, tada studenti Pozorišne akademije, dok je za muzičku pratnju na orguljama bio zadužen Ranko Rihtman.

Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih, u podrumu Studentskog doma "Mladen Stojanović" djelovao je i prvi underground club u Sarajevu "Barutana". U kratkoj historiji, tu su svirali mnogi, ali "Barutana" je zapamćena po programima koje je vodio Čičak i to pod nazivom "Čičak plus Čičak", gdje su zajedno nastupali Ž. A. Čičak i grupa "Čičak", a koji je već tada stekao epitet najboljeg disk-džokeja bivše Jugoslavije, a "Barutana" je bila mjesto gdje su se mogla čuti najaktualnija svjetska muzička ostvarenja trendovskog i progresivnog avangardnog žanra.

Najuspješniju saradnju ostvaruje s grupom Indexi, odnosno s gitaristom i skladateljem Slobodanom Bodom A. Kovačevićem.

Uradio je tekstove za neke od ključnih pjesama Indexa, kao što su "Negdje na kraju u zatišju" i "Svijet u kome živim". Također, Indexima je napisao stihove za njihovu antologijsku i na koncertima najviše izvođenu "Svijet u kome živim" (domaći hit '71.), "Povratak Jacka Trbosjeka i ostalog zla".

 U sarajevskom Domu mladih djelovao je od 1984. do 1992. godine kao urednik muzičkih programa. U tom periodu je pored koncertnih aktivnosti u velikoj "okrugloj dancing dvorani", pokrenuo i novu klupsku scenu "Muzički video art klub" (od 1986. do 1992.) i utemeljio dvije tradicionalne muzičke manifestacije koje su se dešavale svake godine i dobivši priznanje diljem bivše SFRJ i to: “Yu heavy metal fest" (Dom mladih od 1986. do 1991.), te "Festival pop-rock grupa BIH - nove nade nove snage" (Dom mladih od 1984. do 1992.) 

 Objavio je knjigu "Anitkvarnica snova" autobiografiju/monografiju kao učesnik razvoja sarajevske, bh. i ex-SFRJ pop-rock scene od početka 60-ih pa sve do današnjih dana.

 Za svoj predani društveni i umjetnički angažman, Želimir Altarac Čičak je dobio mnoga društvena priznanja od kojih posebno treba spomenuti slijedeća: Spomen-plaketa Grada Sarajeva (1980.), Zlatna medalja rada (1983. Predsjedništvo SFRJ), Estradna nagrada BiH (1990. Savez Udruženja estradnih radnika SR BiH), Zlatni liljan (1996. - Općina Centar Sarajevo), Nagrada Davorin (Posebna nagrada za afirmaciju bh. pop-rock kulture).

 Posljednje priznanje je dobio u decembru 2020. godine kada je proglašen Počasnim građaninom Sarajeva.

Više o temi Želimir Altarac Čičak

NA KIOSCIMA ŠIROM BIH
Danas u "Dnevnom avazu" čitajte: Preko Drine na vakcine
NA VRH

Komentari

Podijeli članak na