SARAJEVO

Kako je nekad bilo: Riba iz Miljacke hvatala se rukama i "storama"

Jedni su držali improviziranu mrežu uronjenu na riječno dno, a drugi pljeskanjem štapa te koračanjem kroz vodu nagonili ulov ka mreži

Piše: Mufid Garibija

Kroz našu lijepu dolinu protječe rijeka Miljacka, za koju su Sarajlije oduvijek bile emotivno vezane, nekada u prošlosti čak i više nego danas.

Ona je interesantna po tome što izlazi iz prelijepog kanjona direktno u predio grada. Naime, izvire tridesetak kilometara dalje od Sarajeva iz dva vrela - paljanskog i drugog, mokranskog, a u predjelu kod Dovlića se formira naša gradska rijeka Miljacka, kaže za „Avaz“ arhitekta i dobar poznavalac historije grada Mufid Garibija.

Čista voda

Nevjerovatan potencijal Bembaše prepoznale su i austrougarske vlasti te su na istom lokalitetu izgradile bazen s kabinama koji je bio otvorenog tipa.

Čistoća Miljacke, naročito kod ušća Mošćanice, omogućavala je bogatu nastambu protočne pastrmke i lipljena.

Ribolov na Miljacki je zanimljiv i po tome što su se njime bavili obični stanovnici sarajevskih mahala, tako da nije bilo gotovo nijednog stanovnika mahale koji nije znao ribariti.

Riba se hvatala uglavnom na riječnim "bentovima", gdje je rijeka znatno dublja.

Jedan od najpopularnijih načina ribarenja je bio putem improvizirane mreže, tj. tkanine koja je služila kao zaslon od sunca na prozorima, tzv. store.

- Ribarilo se na način da, dok jedna grupa momaka drži improviziranu mrežu, odnosno storu uronjenu na riječno dno s obje strane, druga grupa ili pojedinac pljeskanjem štapa te koračanjem kroz vodu nagoni ribu ka mreži, tako da, kada se "stora" ili zavjesa podigne, eto i ulova - objasnio je Garibija.

Također, starije generacije pamte da je u dubljim dijelovima Miljacke bilo i podvodnih pećina u koje su samo najiskusniji i najhrabriji smjeli zaroniti i s tog mjesta pastrmku ili klena mrežom uloviti.

  • Mufid Garibija

    Mufid Garibija

    Foto: ARHIV


- U gornjem toku Miljacke, prema Mošćanici i Lapišnici bilo je popularno hvatati ribe, u narodu rečeno, naruke, gdje bi se ispod stijena zavlačila ruka kojom se spretno izvlačio ulov - istakao je Garibija.

Danas se mogu naći samo pastrmka i klen, dok se u prošlosti, kad je voda bila znatno čišća, mogla naći i riba lipljen, ali i mladica u gornjem toku rijeke, kao i ribica pliska i gaga, s tim da jedino gaga nije bila jestiva. U avgustu 2012. osnovano je udruženje koje se bavi ribolovom i poribljavanjem Miljacke koje se i imenuje po istoimenoj rijeci. Sada se uglavnom manji komadi, a nekada i sav ulov vraća u rijeku, a riba se samo smije loviti uz dozvolu i u sezoni.

Problemi s "jalijašima"

Velike probleme tadašnjoj miliciji znali su praviti sarajevski kupači, odvažni i hrabri, u narodu poznati kao jalijaši, koji su, kada bi ih milicija zaticala u ribolovu, obično bježali u vodu iz koje nisu htjeli izaći kako ne bi bili uhvaćeni u nedjelima, s obzirom na to da su pregrađivanjem rijeke kršili riječne propise pa su tako dosjetljivi jalijaši nalazili razne načine da se izbave, između ostalih, izgovarali su i svoju čuvenu zakletvu koja je bila tipična za ovakve prilike, a kaže:

"Djece ti moje i tvoje, nemoj nas dirati!"

A nekada su znali i miliciji pokloniti koji vrbov štap nanizan ribama, kojim čak ni službenici države nisu odolijevali pa su ih, uz nelagodu, ipak uzimali i ponekad opraštali kupačima propuste jer jalijaška riječ je bila garant da sve ostaje samo između njih.

NA VRH

Komentari

Podijeli članak na