Amir Redžibašić iz Gornjeg Vakufa njeguje stogodišnju tradiciju svoje porodice, a u njegovoj brijačnici „Korzo“ je uvijek veselo i živahno.
Čekaju red
Stalne mušterije strpljivo čekaju jer, kaže Redžibašić, kod njega nema protekcije, bio doktor, ministar ili efendija, svi čekaju svoj red, onako kako su pristizali.
- Ovaj posao se u našoj porodici prenosi s koljena na koljeno već 100 godina. Moja kćerka Adela će naslijediti mene i ona će biti peta generacija koja radi posao brice u našoj porodici - ponosno ističe Redžibašić.
Amir kaže da je godinama lijepo i solidno živio isključivo od ovog posla, školovao je troje djece, sin je završio fakultet i počeo raditi, kćerka Adela radi s njim, a najmlađa kćerka se također odlučila za studije.
- Nije da se možeš obogatiti od ovog posla, ali da možeš zaraditi i živjeti fino, možeš. Posao brice je zahtjevan, jer radiš čovjeku o glavi, moraš biti usredotočen i precizan, a cijene usluga zavise od ekonomske situacije ljudi. Svega se ja ovdje naslušam, ljudi mi se ispričaju, izjadaju, dođem im k'o psiholog - kaže Amir.
Pomalo ga brine i nagli odlazak stanovništva iz ovog gradića. Smatra da ljudi ne odlaze samo zbog posla, nego i zbog nesigurnosti i političkih dešavanja.
Zabrinuta lica
- Na poslu se odlazak mladih pogotovo osjeti, primijetim po mušterijama. Ponekad kažem da ćemo živjeti iščekujući praznike, da nam dijasporci dođu, da možemo zaraditi. Ljudi okolo hodaju kao zombiji, svi istih zabrinutih izraza lica, malo se osmjehnu kad se pogledaju u ogledalo s novom frizurom i opet zabrinuti odoše dalje - dodaje Amir.
Nije bilo lako
Amirova kćerka Adela kaže da joj je na početku posao brice teško padao, jer sve mušterije su muškarci, ali sada se navikla i uživa u svom poslu.
- Nakon završene frizerske škole sam počela raditi s ocem, bilo mi je teško u muškoj okolini, ali sad sam se navikla. Nastavit ću tradiciju svoje porodice i to me veseli i čini ponosnom - priča Adela Redžibašić.
