Osman Mujić, penzionisani rudar iz Gornje Orahovice kod Gračanice, već skoro 50 godina pažljivo prati sve značajnije društvene događaje u BiH i svijetu i o tome vodi precizne zabilješke. U njegovim vitrinama na stotine je pisanih zabilješki o ratovima, državnim udarima, svjetskim konferencijama i svim ostalim značajnijim događajima koji su obilježili drugu polovinu prošlog i početak ovog stoljeća.

Opkoljeno Sarajevo

Ovaj vitalni 83-godišnjak za sebe voli reći da je samouki istraživač društvenih događaja, a u svom istraživačkom radu najviše pažnje posvećuje uzrocima ratova i nasilja u društvu. Iako od formalnog obrazovanja ima samo osnovnu školu, čitanje literature i printanih medija već decenijama mu predstavlja pravu opsesiju.

U svom dugom životu, kako kaže, pročitao je ogroman broj knjiga i primjeraka razne dnevne i sedmične štampe, što mu je, kako kaže, upotpunilo znanje o brojnim ratnim sukobima i uzrocima sveprisutnijeg nasilja u društvu.

Njegova radoznalost i želja da inicira konkretna rješenja konflikta u našoj državi u toku prošlog rata u BiH, odvele su ga i u opkoljeno Sarajevo.

Poruka mladima

- Sredinom 1994. godine kroz tunel sam uspio ući u opkoljeno Sarajevo. Želio sam posjetiti diplomatska predstavništva prijateljskih zemalja i međunarodnih institucija da bih uputio apel za jači angažman za zaustavljanje rata u BiH. Uspio sam doći do predstavnika Ambasade Irana, koji su me ljubazno primili i strpljivo saslušali sve ono što sam želio reći o ratnim sukobima u našoj zemlji – govori ovaj svojevrsni hroničar društvenih događaja.

Na naše pitanje otkud tolika ljubav prema čitanju, jednostavno odgovara da se čovjek, bez poznavanja filozofije i nauke, ne može odbraniti niti može opstati. Zbog toga poručuje mladima da se više posvete nauci i stjecanju znanja, a da bi se riješili brojni problemi u našem društvu, neophodna je, kako kaže, temeljita reforma obrazovanja.

U rezidenciji Josipa Broza Tita

Zbog društvenih nepravdi u bivšoj državi, početkom 1972. godine obreo se i u rezidenciji predsjednika Josipa Broza Tita na Dedinju u Beogradu. Kaže da se s Titom nije susreo, ali mu je posredstvom njegovih saradnika uspio dostaviti pisanu inicijativu za ispravljanje nepravde prema vojnicima koji su oboljeli tokom služenja vojnog roka, koja je poslije, kako kaže, pretočena u konkretan zakon o pravima ove populacije.