Olga i Nataša Pečenko iz Tuzle izgubile su roditelje u jednom danu od gelera granate ispaljene s položaja Vojske RS na planini Majevici. Od gelera čiji su tragovi još vidljivi na ogradi Osnovne škole "Jala" poginuli su Tono i Mira Pečenko, a s njima i profesorica fizike Mirjana Imamović.  

- Majku je zabolio zub i ona je s tatom krenula kod ljekara. Čekali su autobus kada je pala granata i ubila ih. U jednom danu ostali smo bez roditelja, koji su bili predivni ljudi, a nama je s njima otišlo najmanje deset godina života. Tata je bio poznat u Tuzli, imao je svoj orkestar, nastupao je u Domu JNA i ljeti po moru. Svakog 20. avgusta obilježavamo dan naše porodične tragedije. Rana na srcu, vjerujte, nikada neće zacijeliti – kaže Nataša Pečenko, kćerka Toneta i Mire.

Na autobuskom stajalištu ubijena je i Mirjana Imamović, profesorica fizike, iza koje je ostalo dvoje maloljetne djece.

- Išla je na radnu obavezu, odnosno na dežurstvo u školu. Granata je pala bukvalno među ljude koji su čekali autobus. Ovo je dan koji porodica nikad ne zaboravlja. Naša djeca sada su odrasli i visokoobrazovani ljudi, imaju posao, ali vječni bol i tuga ostaju – kaže Kasim Imamović, suprug tragično ubijene Mirjane Imamović.

Spomen-pločice postavljene su na još sedam lokacija u gradu, a projekt koji implementira Fondacija „Istina, pravda, pomirenje“ nastavit će se i narednih mjeseci. Probleme u implementaciji projekta zadaju nepotpune dokumentacije i imena poginulih u granatiranju Tuzle od 1992. do 1995. godine.

Inače, za ubistvo najmanje 130 civila u Tuzli, ne računajući masakr na Kapiji, niko nikad nije odgovarao.