Sedmeročlana komisija koju čine predstavnici Sindikata obrazovanja, Pedagoškog zavoda i Skupštine USK obišla je sve školske ustanove na području Kantona te je prikupila informacije o broju učenika, nastavnog kadra, ali i stanju školskih objekata.

Terenski rad

Kako saznajemo nakon terenskog rada, trenutno se radi na selekciji prikupljenih podataka. Ono što se od ovog izvještaja očekuje  jeste i konačno utvrđivanje broja nastavnika, ali i učenika u školama.

Dok se broje djeca u školama, njihovi roditelji donose odluke o odlasku u inozemstvo. Nakon prvog polugodišta škole Unsko-sanskog kantona su ostale bez 673 učenika, među kojima prednjače oni iz Cazina i Bihaća. Uz nekoliko odjeljenja manje upisanih prvačića, dolazi se do broja od oko 6.000 učenika manje u osnovnim i srednjim školama u posljednjih nekoliko godina.

- Prvi put ne mogu da radim projekciju za naredne tri godine, da planiram koliko ćemo imati odjeljenja i đaka. Ne mogu da planiram ni za septembar jer će se možda neko odjeljenje rasformirati - kaže nam Belmana Trivunić, direktorica Osnovne škole „Harmani I“.

Najveći rizik

U školama skoro svakodnevno pišu ispisnice za djecu koja odlaze. Posljedica je to iseljavanja porodica, što i predstavlja najveći rizik u normalnom funkcioniranju jednog društva.

- Rješavanje uzroka takvog stanja bi zbog budućnosti ove zemlje trebao biti prioritet u radu svih institucija vlasti - smatra Ilda Alibegović, zastupnica u Skupštini Unsko-sanskog kantona.

Bez optimizma

Kakva će slika Unsko-sanskog kantona biti za desetak godina, prema aktuelnim trendovima, malo je mjesta za optimizam. Rijetki su oni koji vjeruju da će preporuke Komisije koja je analizirala stanje u školama dovesti do stvarnih promjena u obrazovnom sistemu.