Dugo će vremena proteći da Mostar iznjedri skakača poput legendarnog Mirsada Dede Pašića. Nikada nije govorio da je najbolji, ali rezultati koje je ostvario, govore da je bio najuspješniji skakač svih vremena.

Bez premca je bio najbolji u skokovima na noge s Titovog i Starog mosta, a njegova famozna “štanga”, stil koji danas više niko ne skače, ostavljala je bez daha.

Težak skok

U više od pola stoljeća koliko je letio sa svih mostova na Neretvi, ubilježio je impresivnu brojku od više od 10.000 skokova u smaragdnu Neretvu. Na takmičenjima s Hajrudinove ćuprije bio je neprikosnoven. Kako i sam priznaje, godinama kao da je bio pretplaćen na prvo mjesto. 

Mada su ga za titulu najboljeg često znali i prevariti, osvojio je 11 puta prvo, tri puta drugo i dva puta treće mjesto.

Prvi put je sa Starog mosta skočio prije tačno 60 godina, kada je, kaže nam, imao devet godina, osam mjeseci i 28 dana.

Foto: Avaz (Razglednica s čuvenom “štangom”)

- Taj skok i danas najviše pamtim. Dakle, imao sam nepunih 10 godina. Popeo sam se na most i pobjegao, jer me dole, na obali Neretve, čekala velika raja. Sutradan su me uhvatili, a ja sam povikao: “Pustite me, odmah ću skočiti.” I učinio sam to. Ne znam na šta sam pao, ali znam da sam se razbio. No, na zapovijed raje, morao sam ponovo skočiti i već sam se bio smirio, išlo je nekako lakše, a onda je uslijedio treći skok, četvrti… Kao dijete od 10 godina dominirao sam, pogotovo što se tiče upadanja u vodu. Bilo je slučajeva da je iza mog skoka toliko vode izašlo da se žedan čovjek ne bi mogao napiti. E, to je to - prisjeća se 70-godišnji Pašić. 

Sve stilove skokova na noge Pašić je izvodio – “polulet”, “let”, “ćupicu” i najelegantniji – “štangu”. Upravo je njegova izvedba tog izuzetno zahtjevnog skoka bila poput najljepše poezije i Dedina “štanga” krasila je razglednicu prijeratnog Mostara.
 
- Znate, to je veoma težak skok, jedan od najzahtjevnijih, kada kroz zrak prema Neretvi idete ukočeno. Jednostavno, veoma je teško održati taj let, da, naprimjer, ne mahneš rukom. To je, zaista, najelegantniji let i malo je skakača skakalo “štangu”, a danas, nažalost, niko - govori nam Deda.

Skokovi na glavu, kaže nam, nisu ga privlačili. Jer, kako pojašnjava, bio je svjestan da ima boljih od njega i nije se želio kompromitirati. U onom vaktu, mnogi su skakači bili razočarani što Deda stalno grabi prvo mjesto pa su čak odustajali od skokova. Znali su da mu nema ravnog. Stoga se jedne godine, priča nam Deda, odlučio našaliti s njima pa je na zdravu nogu stavio gips.

- Uh, što su se bili obradovali. Nema Dede. Neće više biti prvi. Ali, ja sat prije skokova skinem gips, a oni razočarano povikaše: “Evo ga!” Ipak, jedne godine, na zahtjev Predsjedništva Brodarskog društva “Neretva”, ukloniše me, da ne idem u konkurenciju. Kao, izvodit ću reklamne skokove. Bio sam ljut, naravno, ali me je ubrzo i prošlo -  prisjeća se Pašić.
 
Hrabri poduhvati

Osim po fantastičnim izvedbama skokova, Pašić će biti upamćen po činjenici da mu je Stari most bio nizak, a u svom zanosu za hrabrim poduhvatima, nebrojeno puta se otiskivao s Kule i Čardaka, uzvišenog osam metara iznad Starog mosta. Radio je to, kaže nam, za svoju dušu, za svoj ćeif, iako je s Čardaka u zaletu trebao premostiti stijene u dužini od više od 10 metara!

- Gledaocima je zastajao dah, ali opasnost je bila moj izazov. Gdje god sam se mogao popeti, ja sam skočio! Kada sam se prvi put popeo na Čardak, s kojeg je, možda, ukupno pet ljudi skočilo, više od dvije hiljade kupača bilo je na Neretvi. Molili su me da se vratim, ali nisam htio. Procijenio sam da to mogu. Zaletio sam se, a mnogi od straha nisu smjeli gledati, jer su mislili da ću završiti na pećinama. Poslije sam ponavljao te skokove, jer ja sam se u zraku osjećao kao na zemlji - govori nam Pašić.

Ondašnjim delegacijama za koje je izvodio skokove, ne zna broj. Kako kaže, znali su doći po njega i po noći da za uvažene goste izvede skok pod reflektorima. Skakao je i za sebe, i za raju, ali i za ljubav i novac.

Posljednji put je sa Starog mosta skočio 1989. godine, a namjeravao je skočiti na ceremoniji otvorenja obnovljenog Starog mosta. Čak je obavio i nekoliko pripremnih skokova sa Mosta “Hasan Brkić”. Htio je, kaže, da se oprosti na taj način, da ga generacije upamte. Ali, skočio nije. Bila je, kaže, takva odluka nadležnih. Umjesto toga, promovirao je knjigu “Mostarski ikari”, satkanu od biografija 348 hrabrih skakača sa Starog mosta, među njima i šest žena. Ta se knjiga, kaže Deda, nikada neće završiti, jer kako naglašava, stalno dolaze nove generacije.

Među brojnim priznanjima i nagradama, najdraže su mu “Majstor skokova” i “Kralj skokova na noge”, koje je dobio od ondašnjeg “Oslobođenja”. Nažalost, kako ističe, ta priznanja i more drugih on više ne posjeduje, jer su nestala u ratnom vihoru. Najviše su pokradena pa, kaže nam, ne može oprostiti što krase tuđe vitrine.

Stalni član

Deda je, kao i Emir Balić, stalni član žirija skokova sa Starog mosta, a u posljednje dvije godine to je i u Jajcu. Kao penzioner, Deda danas živi sam nakon što je smrt otrgnula  njegovu suprugu Nazu, s kojom je 46 godina bio u braku.

- Hrvem se. Ostvario sam stan, kuću, vikendicu u Blagaju, sve u onoj državi. Mnogi su danas prisiljeni da prodaju to da bi opstali. Hvala Bogu, ja nisam u toj situaciji. Ne znam koliko ću trajati, možda do sutra, pet, 10 godina. Ali, da se ponovo rodim, opet bih kao dječak počeo skakati sa mostarskih mostova - kaže nam Pašić.

O nadimku Deda

Rijetko je ko Pašića zvao imenom Mirsad. Nadimak Deda mu je, otkriva nam, dala baka Sergeja Barbareza.

- Teta Nada, kako smo je zvali, prozvala me je Dedom, jer sam prohodao sa 10 i po mjeseci, ali od nečega sam se tada prepao tako da sam prestao hodati. Tri i po godine sam puzao za djecom i često sam bio na prozoru. A teta Nada bi mojoj rahmetli majci Esmi rekla: “Vidi ga, k'o deda.” Ali, kada sam se dokopao nogu, niko me nije mogao stići – govori nam.

Ako se Velež ugasi, ugasit će se i Mostar

- Istina je, mnogi žele da se ugasi Fudbalski klub Velež. Ako još ima duha u Mostarcima, kojih je, nažalost, malo, a vjerujem da ima, nećemo to dozvoliti. Jer, ako se Velež ugasi, ugasit će se i Mostar i njegova historija. Pa, ono po čemu je Mostar poznat jesu Stari most, skokovi i Velež - kaže Deda.

Džemal Bijedić i Bijela kuća

Deda iz sjećanja ne može otrgnuti anegdotu kada mu je jednom prilikom, na fešti u Domu JNA, čuveni Džemal Bijedić rekao: “Znaš li ti, Deda, da si prije mene ušao u Bijelu kuću?”

- Ja okrenem na šalu i upitam: “Koju Bijelu kuću”, a i on, naravno, prava mostarska liska, počne pričati kako je došao u Bijelu kuću, a mislim da je tad predsjednik Sjedinjenih Američkih Država bio Džerald Ford (Gerald). Ušao je, kaže, u jednu dvoranu i otvorio se paravan, kad tamo snimak mog leta s Kule. 

Tada mu je, kazao je Džema, predsjednik SAD rekao: “Ja znam iz kojeg ste vi grada. Iz ovog na ovom snimku.” Eto, zato je Džema rekao da sam ja prije njega ušao u Bijelu kuću - otkriva nam Pašić.