Fobija od klaunova zvana i koulrofobija u posljednje je vrijeme poprimila novu dimenziju. Nepoznate osobe prerušene u kostime ovih likova, koji bi trebali biti smiješni, siju strah od SAD-a, preko Velike Britanije, a sada su, čini se, stigli i na Balkan.
Zbog čega su izabrali baš kostime, odnosno šarena lica klaunova? Upravo zbog dvojakih osjećaja prema tom liku, koji može djelovati zabavno, veselo i izazivati sreću, ali isto tako i buditi osjećaje nelagode i straha.
Ovo su tri razloga zbog kojih klaunovi ulijevaju strah u kosti:
1. Koulrofobija je relativno rijetka fobija, a naučnici i ljekari vjeruju da je uzrokuje neznanje ko se zapravo krije iza debelog sloja šminke.
Strah od klauna može uzrokovati osjećaj panike, poteškoće kod disanja, nepravilno kucanje srca, znojenje i mučninu. Fobija je češća kod djece, ali i odrasli mogu patiti od nje, a može se liječiti kognitivnom bihevioralnom terapijom.
2. Kostimi klauna obično pretjerano ističu i povećavaju crte lica i dijelove tijela, poput ruku, nogu i nosa. To se može doživjeti čudovišnim ili kao deformitet kao što se može doživjeti i komičnim. Izražene nenormalnosti na licu klauna mogu izmijeniti izgled osobe do te mjere da figura djeluje dovoljno živo da bude uznemirujuća, ali nedovoljno realistično da bi njena pojava bila ugodna.
Savremeni arhetip zlog klauna nastao je 80-ih godina, a popularizirao ga je Stephen King svojim horor-romanom "Ono" prenijet i na film. Smatra se da je na stvaranje lika zlog klauna zvanog Pennywise, King inspiraciju pronašao u Johnu Wayneu Gacyju, stvarnom serijskom ubici zvanom Killer Clown, koji je 70-ih sijao strah u Americi. Nadimak Klaun ubica dobio je jer je svoje žrtve tražio na dobrotvornim događanjima, paradama i dječijim zabavama odjeven u kostim klauna Poga, lika kojeg je sam osmislio.
3. Komični klaunovi, poznati i kao lakrdijaši ili pajaci, bili su uobičajena forma zabavljanja masa u srednjovjekovno doba. Iako su bili smiješni, ispod površine njihovog humora skrivala se uznemirujuća istina. Naime, historičari ističu da su te šaljivdžije podsjećali ljude na njihovu smrtnost, životinjsku narav i na to koliko nerazumni, blesavi i sitničavi mogu biti. Takvo razmišljanje nastavilo se i kroz 16. stoljeće u kojem su šekspirovski lakrdijaši često bili povezivani sa smrću i mračnim istinama, piše portal Zadovoljna.hr.
Dobar primjer za to je dvorska luda kralja Leara, koja je hodala okolo i podsjećala ljude da nisu pametni koliko misle, pritom izgovarajući dvosmislene rečenice kako bi zbunila druge i potkopala njihovo doživljavanje stvarnosti i istine. Klaunovi su se oduvijek povezivali s opasnošću i strahom jer pomiču logiku do krajnjih granica. Guraju ljudsku sposobnost poimanja i razumijevanja do granica zdravog razuma, a to čine kroz šalu i ismijavanje.
