Boja jezera je trajna i ne mijenja se cijelu godinu, a voda ostaje ružičasta čak i ako se stavi u posudu.
Prvi zapis o ružičastom jezeru na otoku Midl u zapadnoj Australiji potječe iz 1802. Britanski pomorac i hidrograf Matju Flinders (Matthew Flinders) usidrio se kod otoka na svom putu za Sidnej. Tokom 19. stoljeća otok Midl su nastanjivali lovci na tuljane i kitove. Početkom 20. stoljeća na dijelu jezera napravljena je solana, koja je ubrzo napuštena.
Ni danas nije tačno poznato čemu jezero Hiler duguje svoju jedinstvenu ružičastu boju. Godine 1950. grupa naučnika istraživala je uzroke boje jezera, no uzorci jezerske vode nisu sadržavali tragove algi, koje inače najčešće daju boju vodi.
Ipak, špekulira se da je ružičasta boja jezera, poput sličnih fenomena, rezultat visoke slanosti i prisutnosti algi koje vole so.
Jedino trajno ružičasto jezero na svijetu, no, za razliku od drugih ružičastih jezera koja mijenjaju boju u skladu s promjenama temperature, jezero Hiler je ružičasto cijelu godinu. Boja jezera je trajna, što znači da ostaje ružičasta čak i kada se spremi u neku posudu. Jezero, okruženo šumom eukaliptusa i čajevca, od okeana dijeli usko područje pješčanih dina, a samo jezero je dugačko oko 600 metara.
Ono je i ogromna turistička atrakcija, a zahvaljujući visokom nivou soli u njemu, svakako bi bilo zanimljivo za plutati u njemu. Ipak, budući da se otok koristi samo u istraživačke svrhe, kupanje nije baš učestalo.
