Bio je sasvim običan čovjek, profesor i doktor, koji nije mislio da je za kocku presudna sreća. Rulet je, kao što će reći iskusni poznavatelji kockarskih igara, igra sreće.

Njegovo ime je Ričard Vilhem Jarecki (Richard Wilhelm) i postao je slavni i glavni "neprijatelj" evropskih kasina tokom 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, i to zato što je otkrio i razvio sistem u kojem je stalno pobjeđivao. I bio je vrlo uspješan, zaradio je više od osam miliona dolara. Možda bi zaradio i više, ali uspjeli su otkriti kako radi i na kraju ga i zaustavili.

On je već do tada stekao pozamašno bogatstvo, ali i veliki ugled i slavu, i nakon toga svoju novu profesionalnu karijeru u SAD. Bavio se, uspješno, trgovanjem zlatom i srebrom.

Preminuo je nedavno, 25. jula u 86. godini u svom domu u Manili. Njegova supruga Karol Jarecki (Carol) kaže da je uzrok smrti bila upala pluća.

Ričard Jarecki nije bio tipičan uspješni kockar. Bio je oženjeni i istraživač s Univerziteta Hajdelberg u Njemačkoj i sasvim običan porodični čovjek. 

Godine 1969. jedan australski dnevni list opisao ga je kao "prilično visokog i vitkog, tipičnog profesora sa zbunjenim pogledom i ružnim odijelom".

Iza tog sasvim običnog izgleda skrivao se profesor s oštrim okom za detalje i matematičkim umom, koji se problemom ruleta pozabavio u Njemačkoj početkom 60-ih.

On i njegova supruga su svoju tehniku gradili u kasinima u Monte Karlu, njemačkom Baden-Badenu, San Remu, na italijanskoj rivijeri i, nakratko, u Las Vegasu. Postao je redovan gost u San Remu, gdje je pobjednički niz zadržao nekoliko godina. 

Do 1969. godine postao je "prijetnja svakom kasinu u Evropi".  

- Ne znam kako to tačno radi, ali bit ću jako sretan čovjek ako nikada ne dođe u moj kasino - rekao je Robert Lardera, direktor kasina u San Remu.

U to je vrijeme Jarecki novinarima rekao kako je tajnu ruleta otkrio uz pomoć računara na Univerzitetu u Londonu, ali prava istina je bila prozična. Svoju sreću je izgradio marljivim i napornim posmatranjem, bez ikakve elektronske pomoći. 

Njegova supruga rekla je kako je on i nekoliko drugih ljudi koji su im pomagali zabilježili rezultat svakog okretanja točka da bi otkrili njegovu "pristranost" ili sklonost da se na nekim brojevima kuglica zadrži više nego na drugima, obično zbog minutnog mehaničkog kvara uzrokovanog lošom proizvodnjom.

Njegova supruga rekla je kako su posmatrali oko 10.000 okretaja točka za rulet mjesečno, a ponekad točak ne bi imao nikakvu očiglednu prednost.  

Kada bi Jarecki pronašao neki i prepoznao njegovu "pristranost", imao bi prednost pred kućom.  

- To nije nešto što je on izmislio, on je tu tehniku samo usavršio - rekla je njegova supruga. Odabir pravog kasina bio je važan kao i odabir pravog točka za rulet. Bolje izglede ponudio mu je rulet u evropskim kasinima nego u američkim.

Naime, evropski točkovi imaju 37 mjesta s brojevima na koje kuglica može stati, dok oni u SAD imaju njih 38. Otkrio je i kako su kasina u Evropi bila prilagodljivija igračima koji su bili u pobjedničkom nizu nego američka. 

Neka su kasina pokušala doskočiti njegovoj sreći i vještini i prebacivali točkove sa stolova, ali nisu mogli prevariti njegovo pamćenje. Na pojedinim točkovima zapamtio je sve, od ogrebotina do drugih prepoznatljivih oznaka, što mu je pomoglo da uvijek prepozna one na kojima je igrao.

U to vrijeme neki su mediji pisali kako mu je zabranjen ulazak u neka kasina, ali njegova supruga kaže kako je to bila rijetkost, dijelom i zbog toga što se sprijateljio sa službenicima i zaposlenicima kasina. Gubici su mučili kasino u San Remu, posebno u slučajevima kad su se i drugi počeli kladiti prateći Jareckija. 

U jednom trenutku italijanski službenici pokušali su mu zabraniti ulazak u zemlju, na zahtjev općine San Remo. Žalili su se na tu odluku, dobili slučaj i za nekoliko mjeseci vratili se u zemlju. 

- Ako kasina ne vole gubiti, trebala bi se baviti prodajom povrća - rekao je Jarecki za "New York Times" 1969. godine. 

Kad se vratio u San Remo, nastavio je da pobjeđuje, sve dok nisu promijenili dvadesetak točkova i tako mu oduzeli prednost. Počeli su da proizvode bolje pa je malo pomalo Jarecki počeo gubiti. Vratio se u SAD 1974. godine i specijalirao se za trgovinu zlatom i srebrom. 

 Kasina su ga ponekad tražila da sarađuje s njima, što je on uvijek odbijao.  

- Volio je da uzima novac kasinima, a ne da im daje - rekla je supruga. 

Zbog porasta nacizma i progona Jevreja, porodica je pobjegla iz Njemačke i preselila se u SAD. Odrastao je u Njujorku, gdje je završio srednju školu i diplomirao na fakultetu Duke prije nego što se vratio u Njemačku i na fakultetu Hajdelberg 1958. godine završio dodatno školovanje, a svoju suprugu Karol je upoznao dok su radili zajedno u bolnici. 

Vjenčali su se 1964. godine. Jarecki je radio kao istraživač do 1967. godine, kada su se odselili u Njemačku. Kada nije u u kasinima, proučavao je elektroforezu. Prije 20 godina odselio se u Manilu jer je volio njihov način života i njihova kasina. 

Uz njegovu suprugu nadživio ga je i njegov brat Henri (Henry), psihijatar i milijarder.