ZANIMLJIVO

Tako je umro Fridrih Niče: Posljednji dan života velikog filozofa

3. januara 1889. doživio potpuni nervni slom

Printscreen

cdm.me

25.8.2018

Na današnji dan umro je jedan od najvećih svjetskih mislilaca Fridrih Niče (Friedrich Nietzsche). Prevelika inteligencija imala je i svoju drugu stranu – sklonost ludilu, koja je na kraju obuzela velikog filozofa.

Veliki njemački filozof, pjesnik, kompozitor i klasični filolog Fridrih Niče rođen je 15. oktobra 1844. u Prusiji, a svojim radom istakao se kao jedan od najutjecajnijih mislilaca u historiji.

Niče je 3. januara 1889. doživio potpuni nervni slom. Nakon što je prouzrokovao pometnju na ulicama Torina, prišla su mu dvojica policajaca. Šta se tačno dogodilo nije poznato, ali priča koja se često ponavlja jeste da je filozof bio svjedok kako neko udara konja na trgu Karlo Alberta. On je dotrčao do životinje, stavio joj ruke oko vrata da bi je zaštitio, a zatim kolabirao.

Sljedećih nekoliko dana slao je kratka pisma nekolicini prijatelja poznata kao “Pisma ludila”, uključujući Kozimu Vagner i Jakoba Burkharta (Jacob Burckhardt). Većina pisama potpisana je imenom “Dionysos”, iako se na nekim od njih nalazi ime “Der Gekreuzigte”.

Svom bivšem kolegi Burkhartu napisao je: “Stavio sam Kaida u okove. Također, prošle godine sam bio razapet od njemačkih ljekara na vrlo tegoban način. Vilhelm, Bizmark i svi drugi antisemiti su ukinuti.”


U dodatku je naredio njemačkom caru da ode na put u Rim, gdje će ga strijeljati, i pozvao sve evropske sile da poduzmu vojnu akciju protiv Njemačke.

Njegova mentalna bolest prvobitno je dijagnosticirana kao tercijarni sifilis, u skladu s medicinskim saznanjima tog vremena. Iako većina analitičara Ničeovih djela smatra da nervni slom nije bio vezan za njegovu filozofiju, pojedini je dovode u vezu s rivalstvom koje je imao s Rihardom Vagnerom (Richard Wagner).

Niče je prethodno napisao: “Svi vrhunski ljudi su neodoljivo privučeni tome da odbace bilo kakav teret moralnosti i uokvire nove zakone, a ako već nisu stvarno ludi, nema alternative nego da sami sebe izlude ili se pretvaraju da su ludi.”

Jedno od objašnjenja njegovog ludila jeste i rast retroorbitalnog menigioma, što može biti uzrok demencije. S druge strane, pojedini stručnjaci tvrde da ludilo može biti rezultat trovanja živom, koja se tada koristila za liječenje sifilisa.

Niče je 1898. i 1899. pretrpio barem dva moždana udara koja su ga ostavila paraliziranog, nesposobnog da hoda ili govori. Nakon što je obolio od upale pluća, doživio je još jedan moždani udar i preminuo u avgustu. Sestra Elizabeta ga je sahranila pored njihovog oca u crkvi kod Licena.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.