Tokom sljedeće dvije godine NASA bi trebala pokrenuti svoj Space Launch System (SLS) i poslati rakete bez posade na put od 384.400 km oko Mjeseca.

Plan je izgraditi stanicu, bazu i provesti misije na Mjesec. Tako budućnost ovog američkog svemirskog programa ovisi o tome hoće li sistem SLS dobro funkcionirati.

Cijeli je sistem SLS-a potpun, vrijedan je nekoliko milijardi i 'velik' 98 metara. Svoje putovanje iz Kennedy Space centra na Floridi započet će na masivnom vozilu, starom više od 50 godina. Posebnu nervozu i pritisak osjeća tim koji bi trebao raketu upravo na tom stroju prevesti putem dugačkim sedam kilometara do mjesta lansiranja.

"Ponosni smo jer ćemo nositi američki svemirski program na našim leđima. Imamo jednu raketu, jednu priliku za lansiranje i ne želimo to zeznuti", rekao je Bob Majers (Myers), jedan od vozača ovih elitnih transportera koji su među najvećim kopnenim vozilima ikad izgrađenim.

Ovi transporteri izgrađeni su 1965. godine i prvi su put korišteni u transportiranju rakete Saturn 5 koja je astronaute odvela na Mjesec. Sada je jedan od njih osnažen kako bi mogao prenijeti SLS. Uprkos modernizaciji, temeljni dizajn ovog 40 metara dugog, 35 metara visokog i 2700 tona teškog vozila ostao je zapravo isti.

"Napravljeni su bez računala i jako su pouzdani", rekao je Majers koji vozi ovakve transportere više od 35 godina. Njihovi statistički podaci jako su impresivni. Pokreću ih dva dizel motora uz generatore koji energijom snabdijevaju 16 trakcijskih motora. Staze u svakom uglu sastoje se od dvostrukih kolosijeka, a sistem senzora i utora održava gornju platformu, a time i osigurava raketu za vrijeme vožnje do lansirnog mjesta. S obzirom da staza nije na svim mjestima ravna, transporter ima uglove koji se mogu zaokretati.

"Imamo poseban tim izvođača koji pripremaju put prije nego krenemo. Dok se transporter kreće on drobi svo kamenje preko kojeg prelazi i pretvara ga u prašinu", rekao je Džon Žil (John Giles), šef tog projekta. Strojevi se kontroliraju iz kabina s prednje i stražnje strane. Nije to baš svakodnevna vožnja, pa se tako Majers prisjeća kako je bio jako nervozan kada je prvi put primio kontrolu u svoje ruke davne 1982. godine.

"Poseban je osjećaj voziti raketu, nije to baš kao da vozite običan auto. U početku je strašno, a ako nešto pođe krivo, o tome baš i ne želimo pričati. Treba vam neko vrijeme da se naviknete na taj pritisak i stres", dodaje Žil. Iako vozač ima veliku podršku tima promatrača koji prate put transportera, vozač je taj koji osjeća snagu tog stroja. Sve komande koje dolaze iz relativno jednostavnog kontrolnog sustava šalju se u računalni sistem kako bi se osigurala glatka pokretljivost hidrauličkih pumpi koje aktiviraju komponente ovog mehanizma iz 60-ih godina prošlog stoljeća, piše BBC.

"Jako je jednostavan a u biti ima sve što vam treba. Na putu ima puno dijelova na kojima je potrebno usporiti, zbog zavoja, no sve se to uz iskustvo i suradnju sa timom lako da riješiti", naglaša Majers. Pokretanje velike rakete nije lak posao, transporteru tako treba oko sedam sati da završi svoje putovanje. Vozači se mijenjaju svakih nekoliko sati, no stroj je neumoran. Ovo impresivno vozilo postiže brzinu od oko 1,6 km/h i jedan je od najvećih uspjeha originalnih inženjera.

Asteroidi će nam uskoro služiti kao benzinske crpke "Nije pitanje koliko brzo može ići, nego je pitanje koliko sporo može ići. Potpuno precizno može namjestiti raketu na platformi u milimetar", objašnjava Majers. I nikad ne naprave pogrešku.

"Nikada nam se to nije dogodilo. Kontroliramo vozilo kako bi to spriječili i mi vozači uz pomoć promatrača učinit ćemo sve što je u našoj moći kako bi raketu sigurno dopremili do mjesta za lansiranje", naglašava Majers. NASA očekuje kako će transporteri biti u funkciji još najmanje tri desetljeća. Do sada su u svojih 50 godina staža prešli oko 3000 km. Posljednja obnova je kompletirana, a i polako se testiranje prve misije SLS-a provodi kraju. Prije nego preuzme raketu provest će još jedno testiranje s prijevozom betonskih greda težine poput rakete. Ako sve prođe dobro, nadaju se da će jednog dana raditi ono zbog čega je napravljen - prevoziti rakete koje će ljude odvesti na Mjesec. "Bit će to divan dan. Jedva čekamo", poručuje Majers.