ALARMANTNO Fenomen 21. stoljeća

Ispod leda se počela otapati najopasnija stvar na svijetu

Avaz.ba
17.04.2019 19:46

Foto: Ilustracija

Topljenje leda poseban je fenomen 21. stoljeća, a primjeri ledenih površina koji nestaju sve su češći.  

Naučnici nude i niz primjera kako topljenje ledenjaka utječe i kako bi moglo utjecati na okoliš, pa su tako objavili i informaciju da bi topljenje leda moglo potaknuti otpuštanje zakopanog zračenja.

Međunarodni tim proučio je 17 ledenih lokacija širom svijeta, uključujući i one na Arktiku, Antarktiku, Islandu, Alpama, Kavkazu i Britanskoj Kolumbiji. Tragovi prirodne radijacije postoje, no naučnici su tražili primjere zračenja koje su potaknuli ljudi, prenosi Express.hr.

- To su neke od najvećih razina radijacija u okolišu izvan zona nuklearnog isključenja - kaže Karolin Klason (Caroline Clason) sa Univerziteta Plimut (Sveučilišta Plymouth). Radijacija od ljudske ruke, poput one u nuklearnoj katastrofi u Černobilu 1986. godine, te nesreće u Fukušimi 2011. godine, odlazi u atmosferu. Tu je niz radioaktivnih elemenata, poput radioaktivnog cezija, zbog kojeg se ljudi razbolijevaju, a od posljedica izlaganju čak i umiru, piše Popular Mechanics.

Nakon katastrofe u Černobilu takvi su oblaci putovali širom Evrope, bez obzira na granice. Nošene kišom, čestice su stigle i do Velike Britanije. Smrzavanjem te kiše nastaje led, u kojem čestice ostaju zarobljene.

- Radioaktivne čestice jako su lagane pa se putem atmosfere mogu transportirati do dalekih lokacija. Kiša ih ispire, no snijeg ostaje u ledu desetljećima, a prilikom topljenja ulazi i u tlo - kaže Klason.

Ono što se događa s okolišom i prirodom može se vidjeti i na primjeru divljih svinja u Švedskoj u kojima je 2017. godine pronađena radijacija 10 puta veća od normalnih nivoa. Tragovi te radijacije koju su uzrokovali ljudi mogu se vidjeti jako dugo vremena, pa se tako u ledu nalaze ostaci radijacije ne samo iz nuklearnih katastrofa već i upotrebe nuklearnog oružja. Posebno iz razdoblja testiranja istog tokom 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća.

Radioaktivni elementi imaju različite životne vjekove. Plutonij-241 može 'živjeti' 14 godina, dok sintetički hemijski element americij 241 ima životni vijek od 423 godine. U ledu može ostati jako dugo, a širi se prilikom topljenja. Klason ga je nazvala "posebno opasnim" bez obzira što ne postoji puno podataka o njegovoj mogućnosti širenja u prehrambenom lancu. U nauci je danas popularna ideja da su ljudi trajno izmijenili temelj kako Zemlja funkcionira kao živi ekosistem. Potraga za radijacijom zakopanom u ledenom tlu i sedimentu mogla bi ponuditi i snažnije dokaze ovih promjena.

Ti materijali produkt su onoga što smo ostavili u atmosferi. I pokazatelj su kako naše nuklearno naslijeđe nije nestalo, već je i dalje tu. Važno ga je proučavati, jer je to trag onoga što ostavljamo u okolišu.

Oglasi

Komentari

NA VRH